"Stranka ne smije biti talac jednog čovjeka", poručio je svojedobno Andrej Plenković, najavljujući svoju kandidaturu za preuzimanje HDZ-a.
Danas bi stranka mogla postati vlasništvo jednog čovjeka - Andreja Plenkovića.
Konačno je, nakon određenog otezanja, pripremljen teren za eliminaciju Milijana Brkića s mjesta drugog čovjeka HDZ-a i potpredsjednika Hrvatskog sabora. Ono što se dugo čekalo i glasno najavljivalo, napokon se bliži svojoj realizaciji.
Stranka ne smije biti talac Brkića i njegovih pravosudnih problema, samo kako bi mogla postati punopravno vlasništvo Andreja Plenkovića. Mala je to vijest za Brkića, ali velika za Hrvatsku. I za hrvatsku politiku, naravno.
Jučer on rušio, danas njega ruše
Milijan Brkić godinama okupira poziciju neformalnog lidera stranačke opozicije u HDZ-u, srušio je Tomislava Karamarka, prijetio je rušenjem Andreja Plenkovića. A sada se on sam nalazi pred padom.
No ako padne on, tko preuzima opoziciju u HDZ-u? Može li netko drugi preuzeti lidersku palicu, bez straha da će i njega snaći Brkićeva sudbina?
Plenković je već dosad eliminirao Darka Milinovića, pacificirao Davora Ivu Stiera, kompromitirao Damira Krstičevića i Tomislava Tolušića, a sada se zatvara krug oko Milijana Brkića.
Ako padne on, tko će preuzeti opoziciju Plenkoviću?
To, naime, nije pitanje samo HDZ-a, nego čitave Hrvatske. Želimo li HDZ bez unutarstranačke opozicije?
Kad se HDZ ruši, ruši se iznutra
Proteklih godina naučili smo jednu važnu lekciju: kad se HDZ ruši, ruši se iznutra. Kad pada predsjednik HDZ-a, pada kao rezultat stranačkih obračuna.
Tako je pao Ivo Sanader, tako je pao Tomislav Karamarko. A kako će pasti Andrej Plenković?
Opet, to nije puko stranačko, već i nacionalno pitanje. Oporba je na političkoj sceni otupjela, oslabila ili naprosto prestala postojati. HDZ je uništio svaku konkurenciju koje se uspio dočepati. Otpao je i Most kao najjača oporba HDZ-u u koridorima vlasti.
Nikada do sada HDZ se nije srušio pritiskom izvana, kroz parlamentarne akcije ili koalicijsko bildanje. HDZ se u pravilu rušio implozijom, a ne eksplozijom. Kad unutarnje vrenje dosegne vrhunac, kad frakcijski ratovi i podmetanja prelaze točku ključanja, kad se interna borba vodi kroz borbu protiv korupcije ili sukoba interesa, tada tek HDZ slabi i pada poput bolesnog diva.
I Plenkovićev rat protiv Brkića navodno se, tako barem tvrdi oporba, vodi putem institucija. Pravosuđe navodno odrađuje posao eliminacije Plenkovićeva suparnika. Ali što kad (i ako) se to dovrši? Tko će ostati nasuprot Plenkoviću u HDZ-u?
Plenkiju država na dlanu
Milijan Brkić možda zaslužuje smjenu, možda ju je zaslužio i ranije, zbog mnoštva drugih razloga. No to sada nije toliko bitno. Bitno je znači li njegova eliminacija ujedno i eliminaciju oporbe u HDZ-u. Jer tada to može dovesti ne do stabilizacije HDZ-a, već do konsolidacije i pretjeranog jačanja šefa stranke, poput svojedobno Ive Sanadera nakon obračuna s Ivićem Pašalićem.
U tom slučaju dobit ćemo autokrata na čelu najsnažnije partije, sa cijelom državom na dlanu i državnim aparatom u ruci, bez unutarnje opozicije i s rasturenom političkom oporbom.
Čini se velikom cijenom za eliminaciju jednog Milijana Brkića.
U nemilosti HDZ-a
Bez Brkića ili makar nekog drugog lidera opozicije u HDZ-u do javnosti će teško dopirati prljavštine u stranci. Dominantan premijer lako će se pomoću državnog aparata obračunavati s opozicijom u stranci i izvan nje. Tuđmanoidni HDZ postat će monolitna tvorevina, ali bez Tuđmanove prakse da vlada pomoću zavađenih frakcija koje su se izjedale pred očima javnosti.
Ne treba žaliti za Brkićem, pa čak i ako je postao žrtvom manipulacije institucijama. To spada u pravila igre s kojima je i Brkić vrlo dobro upoznat.
Treba se zabrinuti nad činjenicom da Plenković ostaje bez protivnika i suparnika u stranci, a da istodobno ta stranka ostaje bez pravog suparnika na političkoj sceni.
Nije problem što je HDZ ostavljena na milost i nemilost Andreju Plenkoviću, već što je Hrvatska prepuštena nemilosti ovakvog Plenkovićeva HDZ-a.
Ostale kolumne Tomislava Klauškog pogledajte ovdje.