Treba skratiti za glavu sve više od metar i pol. Da to izjavi jedan kandidat za Sabor danas ujutro na središnjem trgu, ako niste bili uz njega, nema šansi da to negdje čujete ili pročitate. Čak i ako su kamere i novinarski diktafoni to snimili. 

Da direktor javnog poduzeća iz stranke sa smiješkom potpiše da zapošljava cijelu rodbinu i javno izjavi da ga baš briga, opet to ne biste čuli. Iako bi takve odluke i izjave definitivno utjecale na vaš izbor i koga ćete zaokružiti.

Sve to zbog prilično besmislenog i zastarjelog instituta izborne šutnje. Šutnja je počela u subotu u ponoć i traje do nedjelje u 19 sati. To vrijeme je zamišljeno da birač iskoristi da u miru razmisli i donese odluku za koga glasati. 

Teško je vjerovati da će birači u subotu i nedjelju proučavati izborne programe ako to nisu dosad učinili i odlučili. Šutnja je još besmislenija jer za njezino kršenje nema nikakve kazne. A potpuno je zastarjela kad se gleda napredak tehnologije. Sada ni na društvenim mrežama nitko ne bi trebao komentirati ništa vezano za izbore, kandidate, politiku, uspjehe i neuspjehe Vlade, obećanja oporbe... Naravno da to niti može proći niti ima veze s realnošću.

Ali predizborna šutnja je još tu kao neka vrsta javne tajne. Jedino dobrom čemu koristi je da se izbjegnu “napadi” aktivista ispred biračkih mjesta koji će nuditi letke i pitati za koga ćete glasati. 

Taj dio bi se mogao posebno zabraniti. A omogućiti kandidatima da do posljednjeg trena šalju svoje poruke javnosti. S druge strane, i mediji bi imali slobodnije ruke i mogli bi informirati birače do posljednjeg trenutka. Predizborna šutnja, kako je sad koncipirana, čini se da najmanje koristi za odmor birača i razmišljanje u miru. Čini se da više služi za odmor političara do izborne noći. 

U kojoj će do kasno u noć slaviti uspjeh ili lizati rane poslije poraza.