Oduševljenje izbornikom Zlatkom Dalićem kao čovjekom i stručnjakom kulminiralo je time da bi ga mnogi željeli vidjeti na poziciji predsjednika ili premijera države. Uz vječno “takvi ljudi nas mogu spasiti i takvi nam ljudi trebaju”. Svakako da je Dalić ostavio dobar primjer svojim stavom i pokazao da se nepristranošću i stručnošću može uspjeti.
Ali promašeno ga je sad gurati u politiku, u kojoj se sportaši ionako nisu proslavili. Promašeno je i tražiti vođu koji će nam riješiti sve probleme preko noći. Neće. Takav čarobnjak ne postoji. Promjena mora krenuti od svih nas, uključujući politiku.
Jednako je i s toliko spominjanim zajedništvom. Ono ne znači da svi trebamo razmišljati jednako, a pogotovo ne razmišljati jednako prema stavu koji će neki vođa zauzeti. To je diktatura i ne vodi dobrome. Recept je zato krenuti od sebe, definirati zajednički cilj: bilo to da je potrebno odrediti kakvu zemlju želimo za 20 godina ili barem kako razviti Slavoniju, što učiniti u Dalmaciji, što ćemo sami učiniti za boljitak i sebe i zemlje. I onda, nakon trezvene analize temeljene isključivo na realnim podacima, bez obzira na političke otpore, raditi za taj cilj.
A u tom radu se voditi principima da najbolji moraju biti birani, ne gledati kroz prste ni svojim bližnjima ako varaju državu, ne gledati kroz prste političarima ako postoje sumnje na bilo kakve nezakonitosti. Poštovati drukčije ukuse, mišljenja, čak se i s njima ne slagati, ali bez izljeva agresije i lijepljenja etiketa. Nije to ništa novo, to je samo pristojno građansko ponašanje. To je normalno ponašanje s kojima su uspjele zemlje sjevernije od nas.
Takva kontrola bi nužno dovela do promjena i u političkoj kulturi jer bi oni s prstima u pekmezu i oni s floskulama bili kažnjeni na izborima ili bi sami podnosili ostavke zbog pritiska javnosti. To sigurno možemo svi zajedno. Nije teško. Dalić je pokazao da se može. On je svoje odradio s “vatrenima” i ne treba ga gurati gdje mu nije mjesto.