Dok su nogometaši slavodobitno marširali Hrvatskom, a Zlatko Dalić pozirao s raznim velikanima, imali smo priliku pratiti pravi defile optuženika, osuđenika, utajivača poreza, korumpiranih gradonačelnika...
Nogometaši su u dogovoru s izbornikom proveli doček u Zagrebu u društvu Marka Perkovića Thompsona koji je imao višestruke probleme sa sudovima. Izbornik Zlatko Dalić naslikavao se s gradonačelnikom Varaždina Ivanom Čehokom dva dana prije nego što je ovaj nepravomoćno osuđen za korupciju.
U VIP loži na utakmicama u Rusiji sjedio je Damir Vrbanović, nepravomoćno osuđen na suđenju sa Zdravkom Mamićem, alfom i omegom hrvatskog nogometa koji je pobjegao od presude u Hercegovinu. I vodi HNS s Davorom Šukerom kojemu se prije nekoliko godina sudilo za krađu antiknih zlatnika u zrakoplovu.
Na tribinama u Rusiji zdušno su - s VIP kartom - navijali Ivo Sanader, bivši premijer kojega čekaju ponovljena suđenja za korupciju, kao i Tomislav Horvatinčić kojega čeka novo suđenje za ubojstvo dvoje talijanskih turista.
Luka na optuženičkoj klupi
U danima najvećeg slavlja, uz snimke oduševljenih navijača koji dočekuju reprezentativce po gradovima širom Hrvatske, objavljena je vijest da će suđenje Luki Modriću za lažno svjedočenje na suđenju Mamiću biti održano u Zagrebu.
A čim se povela rasprava o novom nacionalnom stadionu, odmah se oglasio gradonačelnik Milan Bandić, čovjek s tri pravomoćne optužnice za korupciju. Što bi tu moglo poći krivo?
I to čak nije sve: savjetnik premijera Krešimir Macan aludirao je na društvenim mrežama kako je doček nogometaša na Trgu bana Jelačića bio pokušaj mekog državnog udara "koji nije uspio". Pa je nakon toga podnio ostavku.
I onda Zlatko Dalić okupi novinare i poruči da želi otići sa čela reprezentacije.
Tko bi ga, imajući sve ovo u vidu, mogao kriviti?
Dalić kao žrtva
Doduše, Dalić sipao je gorčinu iz osobnih i privatnih razloga, čak ne imenujući sve one aktere koji su ga bojkotirali, sabotirali i koji ga tjeraju u trenutku epohalnog trijumfa.
On nastupa iz pozicije žrtve, čime je njegova karizma još malo narasla.
Međutim, promatrajući samo ovaj niz sličica oko reprezentacije, jasno se vidi da smo i svi mi žrtve ovakve Hrvatske. Čim smo razmaknuli slavljeničke crveno-bijele kockice izložili smo se lavini korupcije, kriminala, kršenja zakona, utaja i pogodovanja, optužnica i presuda, prljavštine i taloga.
Priča oko hrvatske reprezentacije u Rusiji tjednima se promovirala kao čista i nepatvorena, reklamirala kao netaknuti park prirode, skoro pa nove Plitvice, oaza poštenja i požrtvovanja, talenta i odricanja. I da, poniznosti.
A kad se prašina slegla, otkrilo se u kakvoj državi zapravo živimo.
Nakon ruskih stadiona, hrvatski sudovi postali su nove arene u kojima gledamo današnju Hrvatsku.
Bandić gradi stadion
Ivan Čehok ne pomišlja na ostavku, kao što mu nije bilo ni neugodno kandidirati se za gradonačelnika s optužnicama za vratom. Milan Bandić vuče optužnice i veze s građevinskim lobijem, ali nije mu neugodno nuditi se za projekt izgradnje novog stadiona. Podsjećajući usput Vladu i premijera da ih upravo on svojim mandatima u Saboru drži na vlasti.
Najbolji igrač Svjetskog prvenstva Luka Modrić s postolja viceprvaka svijeta uskoro sjeda na klupu optuženika.
A o blamaži s Thompsonom, ikoni domoljubne desnice koji je optužen za utaju poreza toj istoj domovini, da se i ne govori.
To je prava slika Hrvatske, kojoj smo opet svjedočili samo preko reprezentacije.
Zlatko Dalić je ogorčen? A zašto mi ne bismo dijelili taj isti osjećaj?
Reklama i blamaža
Ako on kao viceprvak svijeta vuče za sobom neku gorčinu zbog, kako reče, "dva-tri frajera koji ga smjenjuju, javnih napada i naručenih pritisaka da ga se smijeni", što bismo onda tek mi trebali?
Zašto mi ne bismo osjećali gorčinu, ako ništa onda makar zbog onoga čemu smo svjedočili ovih dana? Zagađenja i grubog povratka u stvarnost.
Ako su nogometaši reklama, onda je mnogo toga oko nogometa blamaža.
Dalićeva je sreća da dobiva unosne ponude iz dalekih zemalja pa može Čehoka, Bandića, Thompsona, Modrića, Mamića, Šukera, pa i Sanadera i tko zna koga još ostaviti daleko iza sebe.
