HDZ bi bio najsretniji da je stalno u predizbornoj kampanji.

Jer u kampanjama najlakše rješava sve probleme.

Evo, premijer Andrej Plenković poručio je jučer na predstavljanju izbornog programa HDZ-a da će upravo danas, mjesec dana prije izbora,  održati konferenciju s konzultantima oko preuzimanja INA-e. "Nakon toga ćemo vas obavijestiti o daljnjim koracima", kazao je šef HDZ-a.

Isto obećanje Plenković je dao prije četiri godine kad je ozbiljno tvrdio da ima spreman plan i zatvorenu financijsku konstrukciju. Na to se potom brzo zaboravilo, nafta je nastavila teći prema Mađarskoj, a obećanje se podgrijalo u predizbornoj kampanji.

Jer nema boljeg tajminga od predizbornog tajminga.

Švicarska na papiru - i od papira

I ne rješava HDZ u kampanji samo INA-u, koju nije riješio u četiri godine mandata. Riješit će i Imunološki zavod, kojeg smo se sjetili tek u pandemiji koronavirusa, riješit će i bolnicu u Blatu, koju je HDZ "riješio" još za Ive Sanadera.

Da je barem HDZ stalno u kampanji. Hrvatska bi odavno bila Švicarska.

Problemi, međutim, nastaju kad HDZ nakon svih tih spektakularnih obećanja zasjedne na vlast.

U kampanji je najbitnije da su obećanja skuplja, raskošnija i pompoznija od obećanja suparničkih stranaka. Manje je bitno hoće li se ona provesti u djelo.

Plenković sada obećava smanjenje broja ministarstava. To ćemo vidjeti kad se nakon izbora nakrca koalicijskim partnerima i parazitima.

Lete, lete, lete... avioni

Obećava novi postupak nabavke borbenih zrakoplova, premda je ova prošla nabavka propala u nezapamćenom skandalu. 

Plenković nudi hrvatskim građanima "sigurnost" koju, sudeći po aferama, skandalima, odnosu prema nacionalnim interesima, državnim resursima i institucijama, upravo HDZ najviše ugrožava.

Obećao je da će obnoviti Zagreb nakon potresa, iako je raspustio parlament prije nego što je usvojio Zakon o obnovi Zagreba i prije nego što je zatražio financijsku pomoć od Europske unije.

Ispričao se zbog toga što je imenovao Josipu Rimac državnom tajnicom, ali odbacio odgovornost zbog onoga što je ona godinama na toj funkciji i s tim autoritetom radila. Nije se ispričao zbog svih onih ministara koje je branio, pa nečasno otpustio, pa vratio u Sabor, pa sada angažirao u kampanji.

Razbacuje milijarde

I ono najvažnije, u kampanji se razbacuje novcem, povećanjima plaća, mirovina, dječjeg doplatka, kao da mu je to zadnje u životu. I kao da se na srpanjske izbore ne žuri upravo zato da preduhitri financijski kolaps koji nas čeka najesen.

Možda Plenković sve to obećava samo kako bi dobio izbore. A možda Plenković zna da neće dobiti izbore, pa se razbacuje obećanjima. 

Kako god bilo, predizborni programi - naročito HDZ-ovi, iako ni drugi ne zaostaju - postali su predmet sprdnje, a ne motivacija za privlačenje glasova. Neostvarena obećanja kombiniraju se s nemogućim, realna obećanja miksaju se s fantazijama, a sve njih najlakše je s vremena na vrijeme promućkati i ritualno izliti na papir.

Jer papir trpi svašta.

Konzultirajmo samo Ivu Sanadera i njegovu jamstvenu karticu iz 2007. godine.

Kod HDZ-a, međutim, ima još jedna bitna komponenta.

Ocjena prošlog mandata

Vladajuću stranku u borbi za drugi mandat ocjenjuje se prema onome što je napravila u protekle četiri godine, a ne prema onome što nudi za naredne četiri. Na izborima se nagrađuje ili kažnjava prema onome što je pokazala u proteklom mandatu.

A Plenkovićeva ekipa nije pokazala nikakvu reformsku kvalitetu, nikakvu viziju, niti hrabrost da povuče snažnije poteze. Jedina svrha mandata bilo je održavanje na vlasti svim sredstvima.

Tako i predstavljanje izbornog programa ima samo jednu svrhu - dokopati se vlasti. Za HDZ to je oduvijek bio jedini smisao postojanja.

Plenković je najhrabriji reformator kad dođe predizborna kampanja, iako se ni među ovim obećanjima ne može pronaći niti jedan krupan, bitan i neophodan reformski zahvat. Sve se svodi na praćakanje u plićaku.

Ali nakon pobjede na izborima program više nije bitan. Sve do sljedeće kampanje.