"Zašto bježite?", vikali su jutros na Markovu trgu za Andrejom Plenkovićem.
Nije samo premijer bježao od prosvjednika, već je njegova Vlada bježala od obnove Zagreba, a saborska većina od dovršetka svog, vjerojatno najgoreg mandata.
Bio je to simboličan kraj Plenkovićeve vlasti: odlazi nedovršena posla, ostavlja razrušeni glavni grad, potpisuje prve četiri godine prožete aferama, skandalima, promašajima i bahatim licemjerjem.
Ali bio je to i paradoks: prosvjednici organizirani iz redova zagrebačke oporbe usprotivili su se raspuštanju vjerojatno najgoreg saziva Hrvatskog sabora, iako je riječ o sazivu koji debelo kasni sa svojim raspuštanjem.
Međutim, njegovim raspuštanjem prolongira se donošenje zakona o obnovi Zagreba.
Nadmeno i bahato
Prije točno godinu dana Plenković je nadmeno koračao Markovim trgom u pratnji Manfreda Webera pripremajući se za europske izbore, računajući da će ti izbori, uz predsjedanje EU, biti dovoljna priprema za pobjedu na parlamentarnim izborima.
A jutros je Plenković prvo ušao na stražnji ulaz zgrade Sabora, a zatim pobjegao od prosvjednika koje je bahato, ali ne baš uvjerljivo proglasio "političkim aktivistima".
Kao da je to nešto pogrešno.
Ili je možda politički aktivizam dozvoljen samo šatorašima, stožerašima i obiteljašima koji rade za HDZ? Ili Katoličkoj crkvi.
Bježi od kataklizme
Plenković bježi od prosvjednika, od obnove Zagreba, od dovršetka mandata, od očekivane jesenske ekonomske kataklizme, od žetončića i preletača. Da bi se ponovno vratio na "mjesto zločina".
U svemu tome dobra je vijest da u povijest odlazi najgori Hrvatski sabor. Onaj koji je prevario birače, izigrao biračku volju, podržavao sramotne odluke, gazio demokraciju, blamirao državu.
Loša vijest je da sada odlazi nedovršena posla, iako je u ove četiri godine dovršio mnoge prljave poslove.
I nažalost, nakon izbora na Markov trg mogao bi se vratiti još gori saziv Sabora. Ako je to uopće moguće.
Ipak kad je Plenković u pitanju, sve je moguće. Obično ono najgore.