"Po čemu želite da ljudi pamte vaš mandat", upitala je novinarka 24 sata ministra uprave Lovru Kuščevića. Ministar je skromno uzvratio: "Nije mi ambicija ostati zapamćen".
Bilo je to prije godinu dana.
Na žalost, njegovu i našu, Kuščevićeva ambicija nije se ostvarila. On će doista ostati zapamćen, ali ne po svom mandatu, već po lavini afera i prljavština koje su ga zatrpale posljednjih mjeseci.
Zemljišne afere, malverzacije imovinom, prtljanje po imovinskoj kartici, milijuni čije porijeklo nije transparentno... Kuščević je želio ostati nezapamćen, ali nakon svega ovoga javnost ga je vrlo dobro zapamtila.
Još prije samo par mjeseci politički tajnik HDZ-a dijelio je lekcije napadnutom Milijanu Brkiću. Komentirajući njegovu aferu SMS, povezivanje s prostitutkama i podzemljem, Kuščević je poručio: "Svatko zna koliko je sudjelovao i u čemu je sudjelovao i svatko se ponaša po svojoj savjesti".
On sada ne dozvoljava vlastitoj savjesti da stane na put njegovu opstanku u politici.
Hvaljen Isus
Dapače, čovjek koji se hvalio da "nosi u sebi kršćanske vrijednosti" i da to svjedoči pozdravom "Hvaljen Isus" bez najmanjeg kolebanja prijeti onima koji objavljuju, kao na traci, njegove afere, otvoreno proziva "lijeve aktiviste" koji kopaju po njegovu blatu, a otišao je čak i toliko daleko da je mladima dijelio savjete kako se mogu obogatiti do svoje 44. godine.
Medijske objave dokumenata i podataka o njegovim aferama mogle bi mladima poslužiti kao skripte.
Dakle, Kuščevićeva savjest, zajedno s njegovim kršćanskim učenjem, uspješno se nose s optužbama i odolijevaju aferama.
I zanimljivo, ni Andrej Plenković nema s time nekih većih problema. Što zapravo nije neobično.
Lovro Kuščević bio je njegov politički potrčko: on je bio taj koji je mjerio razinu pljeska na Saboru HDZ-a i ocijenio da je upravo Plenković dobio najveći aplauz stranačkih delegata, on je dobio važan zadatak polako gušiti Povjerenstvo za spriječavanje sukoba interesa, a i osobno je bio zadužen za brojanje potpisa za referendum protiv Istanbulske konvencije.
Nema što, višestruko je zadužio premijera.
Ni Brkić ni Kuščević
S druge strane, taj isti premijer nije imao snage, hrabrosti, odlučnosti riješiti se ni Milijana Brkića koji je još uvijek drugi čovjek stranke i Sabora, iako je to namjeravao i brižno planirao, pa kako će onda odbaciti Kuščevića koji mu je koristan ovakav kakav jest.
Poslušan, ambiciozan, beskrupulozan, kompromitiran i stoga odan.
Plenković, naučili smo to već, najviše voli kompromitirane ministre. Okaljane i stigmatizirane. Ucijenjene i pritisnute. Nad njima ima kontrolu, njih najlakše drži u šaci, oni mu duguju odanost i poslušnost.
Zato se Plenković sada pravi da Kuščevića nema.
Pušta ga da se koprca u vlastitom blatu i da se bori s vlastitom savješću.
Iznad savjesti je Uskok
Samo, ne radi se ovdje samo o savjesti, kršćanskim vrijednostima i političkoj odgovornosti. Ovdje smo opasno blizu kaznene odgovornosti. Kuščevićevi poslovni aranžmani postali su predmet interesa Uskoka, što u Plenkovićevoj državi ne mora ništa značiti, ali barem testira "savjest" istražitelja.
Ovdje se ne radi o montiranim fotografijama ministra s kokainom i prostitutkom, već o hrpama dokumenata o sumnjivim političko-poslovnim transakcijama. I kod Kuščevića je opet bila na djelu javno-privatno partnerstvo političke funkcije i poslovnog interesa.
I to je Plenkovićev novi HDZ.
Na mjestu zamjenika i dalje je osoba pod kaznenom prijavom, političkog tajnika istražuje Uskok i čereče mediji, a Vlada mu je u poluraspadu.
To bi svatko suhim zlatom platio.