Milan Bandić je znao i prije izbora da će u Zagrebu morati imati podršku HDZ-a i nezavisne liste Brune Esih ako želi imati većinu te nastaviti vladati. Gradski HDZ je već ranije namirio mjestima u Holdingu i ustupcima, a Plenkovića zadužio podrškom Vladi u najtežem trenutku. Prije izbora je njegov izaslanik uspostavio vezu sa Zlatkom Hasanbegovićem, a Počasnom Bleiburškom vodu je gradonačelnik dao atraktivni prostor. Navodno je imao gradonačelnik svoje prste i u sređivanju prostora za izborni stožer. I time je mislio da će lagano sklopiti koaliciju. No čini se da je naišao na tvrd orah.

Dvojac ga je natjerao prvo da se predomisli oko Trga maršala Tita i odustane od referenduma koji je mjesecima najavljivao. Time je Bandić i u svojoj stranci posijao sjeme razdora. No koliko god Tito sad plijenio pozornost javnosti, puno je važnije ono što će se događati kasnije. Ni Hasanbegović ni Esih nemaju neko iskustvo u politici, ali zasad ne pristaju na kompromise. Pitanje je što će sve još tražiti, hoće li se zadržati samo na ideologiji ili će prijeći na nešto konkretnije?

Kad su ih novinari višekratno pitali koji su to programi za koje će se zalagati u koaliciji, ni Esih ni Hasanbegović nisu nakon Tita ponudili ni jednu konkretnu stvar. Ali zato je Hasanbegović poručio da sigurno više neće dopustiti klijentelizam, netransparentno trošenje novca, da se događaju istrage i optužnice. Naravno da je to bombastično obećanje za koje nema dovoljno snage.

Propisani odnos gradonačelnika i Skupštine je znatno drugačiji nego Vlade i Sabora. Ali i to pokazuje da se ne planiraju lako prodati, a sa svojim ljudima će zahtijevati puno, kritizirati i kontrolirati svoje partnere. Nešto slično kao što je Most radio na nacionalnoj razini. Ako time barem podignu transparentnost rada u gradu, bit će to pozitivni iskorak. Ali ako se nastave baviti promjenom ulica, udarom na kulturu i ideologijom, onda će pokazati da im je samopromocija ispred kvalitete života Zagrepčana.