Damir Krstičević je toliko puta već "prelomio" oko svoje neopozive ostavke da smo se u tim njegovim "čvrstim i jasnim" odlukama već pogubili.
Krenuo je s nuđenjem svoje ostavke koja se munjevito pretvorila u neopozivu ostavku.
Onda je iz kuloara Ministarstva obrane izašla informacija da je ostavku ponudio samo kako bi "razmrdao sustav", da bi zatim on osobno to javno demantirao tvrdnjom kako ipak čvrsto ostaje kod svoje ostavke.
Zatim je poručio da "ostaje ministar dok ga Hrvatski sabor ne razriješi".
Pa je objasnio da je najvažnije odluke u svojoj karijeri donosio "na osnovi vojničkog instinkta". "I kao ministar sam bio čvrst i jasan", kazao je ministar obrane.
A danas, eto, čvrsto je i jasno poručio da ipak - ostaje ministar.
Kolo sreće
Za jednog ministra koji se hvali vojničkim instinktom i hvali da reagira kao vojnik, Krstičević je previše puta u ovih pet dana promijenio mišljenje. Valjda je ovaj današnji stav, iznesen u službenom priopćenju Ministarstva obrane, sada konačan.
Premda se od samog početka ove parade, ovog političkog "rollercoastera", ove emotivne ucjene uvrijeđenog ministra, a nadasve PR-ovskog skretanja pozornosti s propusta na požarištima, znalo da će sve na koncu ovako završiti.
Krstičević je više puta ozbiljno mijenjao mišljenje i sad je ozbiljno ostao kod toga da ostaje. Već je treći puta prijetio ostavkom i opet je nije uspio dati.
"Javnosti su poznati razlozi zbog kojih sam ponudio svoju ostavku, već sam ih više puta javno obrazložio i želim odlučno demantirati bilo kakav drugi skriveni razlog ili motiv", poručio je Krstičević u današnjem priopćenju kojima je (valjda) okončana ova ljetna sapunica.
Hvala što me volite
Ostatak priopćenja ministar je potrošio kako bi zahvalio svima onima koji su ga nagovarali da ostane, koji mu davali podršku, hvalili ga, "slali poruke potpore" i "iskazivali bezrezervnu potporu".
Bio je to, uglavnom, mali ego trip uvrijeđenog ministra koji se u ovih nekoliko dana ipak uvjerio da ga svi jako vole i poštuju.
Kolinda Grabar Kitarović danima se posipala pepelom, zvala ga na ručak i javno mu se ispričavala. Premijer Plenković je ponovio kako "Krstičevića hrvatski narod voli, a on ga cijeni i kao političara i kao čovjeka koji daje ogroman doprinos i Vladi i jačanju sustava domovinske sigurnosti".
A sada se Zemlja ponovno može okretati oko Sunca.
Prava sapunica
Teško je sjetiti se neke slične ministarske vratolomije oko podnošenja ostavke. Velike političke drame prožete emocijama, taštinama, sitnim osvetama, a sve u svrhu skretanja pozornosti s onoga najvažnijeg - gdje je sve sustav zakazao, zašto je vojska kasnila u požarima i zašto je uopće izašla na teren bez poziva civilnih službi.
Umjesto toga, raspravljalo se o tome koliko dana premijer i predsjednica nisu razgovarali, a pratilo se i koliko puta će u danu Krstičević promijeniti mišljenje oko ostavke.
Toliko puta je ministar već vikao"To je vuk, to je vuk" da sada nitko više ne obraća pažnju na objavu da je napokon prelomio i rekao da ostaje.
A sad, svi kuš
A sada, ne dao bog da netko nešto zucne protiv ministra obrane, pa makar izdaleka, pa makar bila predsjednica države, kako se ne bi taknulo u istančane osjećaje generala koji se hvali da važne odluke donosi na osnovu vojničkog instinkta.
"Mogao sam imati vojničku karijeru, ali sam s kolegama generalima potpisao pismo. Zbog nekih vrijednosti žrtvovao sam svoju karijeru", objasnio je ovoga vikenda Krstičević, dok je još bio čvrst i jasan u vezi svoje ostavke.
Sada je, za razliku od 2000. godine kad je prisilno umirovljen i prepušten unosnom privatnom biznisu, ipak bio pametniji. Pa je nakon svih velikih riječi i parola zbog nekih vrijednosti ipak odlučio povući neopozivu ostavku i ostati ministar.
Vjerojatno do prve iduće prilike.