Svaka čast generalu Medvedu na odlasku u Varivode i Miloševiću na odlasku u Knin, svaka čast Pupovcu na najavi odlaska u Škabrnju i Plenkoviću na najavi odlaska u Varivode, a ovdje imamo prijedlog kako da se nakon zakašnjele ali dobrodošle nadoknade izostavljenih komemorativnih praksa, u kojima se nešto čini za mrtve, malo poradi i na živima, odnosno za žive.

Dakle, Plenković i Pupovac bi mogli posjetiti porječje Une, od izvora do Štrbačkog buka. Taj dio južne Like, kao uostalom i cijele Like, izumire. A ne bi trebao. Ako bi se, s hrvatske strane, rijeka Una učinila dostupnom kraj Martina Broda - za što bi trebalo otvoriti granični prijelaz s Bosnom, a kod fantastičnog vodopada Štrbačkog buka uredila pristupne ceste, cijeli bi kraj procvao, možda tek malo slabije od razvoja kojeg je, zahvaljujući Plitvicama, doživio potez od Rakovice do Korenice.

Korenica je danas, napomenimo to, jedan od rijetkih gradića koji su danas možda i dvostruko veći no prije rata, a cijeli je kraj duplo bogatiji. Otvaranje Une, s hrvatske strane, turistima, bajkerima, motociklistima, hodačima, ljubiteljima čistog okoliša, rasteretilo bi Plitvička jezera i stimuliralo doseljavanje, zapošljavanje.

Hrvatska će, uostalom, za potezanje novca iz fonda EU morati oblikovati zelene programe, a nijedan ne može biti zeleniji od uređenja Une, rijeke kojoj su još Rimljani dali ime (“Jedina”) i koja je i danas pitka, od izvora do Bihaća.

Slični se programi mogu osmisliti i za Velebit, s kojeg ljeti puca sjajan pogled na more, do Italije. A tu su i Plješevica, Biokovo...

Nemamo mnogo vremena. Planove i projekte moramo nuditi od Nove godine, a dotad treba sve osmisliti. Ovo je pitanje opstanka, za sve građane Hrvatske koja danas, prema neki procjenama, ima tek 3,8 milijuna stanovnika (izračunato prema potrošnji vode).