Većina roditelja prijavila je svoje prvašiće, ali i drugaše, trećaše i četvrtaše, za izbornu nastavu informatike. To je jedan od projekata koje je Blaženka Divjak u svoje tri i pol ambiciozne godine ministarskog mandata uspjela pokrenuti, no početak projekta poklopio se s krajem tog mandata i novom političkom promjenom u ministarstvu.

Što to znači za predmet koji je sve ove godine bio toliko podcijenjen u nastavnim planovima, a koliko je važan, pokazuju ne samo tisuće djece upisane na privatne tečajeve nego i nevjerojatno važni i dobri rezultati hrvatske informatičke reprezentacije.

Informatiku od početka osnovne škole u Rijeci su uveli već prije nekoliko godina, sve se više gimnazija okreće upravo smjerovima iz tehničko-tehnološkog smjera, a dobre tehničke škole podižu upisne ljestvice vrlo brzo jer je sve veća potražnja za zanimanjima iz područja informatike. Informatizacija i digitalizacija odavno su se uvukle u sve sfere našeg života, čak i ako vam se informatičko znanje svodi na aplikacije na mobitelu.

Roboti već pišu novinarske tekstove, no i te robote napravio je - čovjek. Zato su ta znanja našoj djeci izuzetno važna. No to, naravno, ne znači da svako dijete treba biti informatički genij nego da kroz informatiku djecu treba nauči razmišljati analitički, sveobuhvatno, da shvate kako se sva područja mogu spajati u izuzetno zanimljive projekte.

Jedan od takvih primjera je i učiteljica razredne nastave u Tučepima, Marlena Bogdanović, koja je micro:bit uvela u svaki dio nastave, a njezini učenici na jednostavan i zabavan način kroz svakodnevne primjere uče da tehnologija nije bauk nego izuzetno koristan alat.

I upravo kako ističe Vlado Lendvaj, predsjednik Hrvatskog saveza informatičara, ništa ne smije biti samo sebi svrha, pa tako ni informatika. S tim je ciljem izbornu informatiku u niže razrede uvela i Blaženka Divjak, no taj važni predmet u ovom je trenutku, čini se, tek novi problem. U kaosu korone i reforme škole su nisu na vrijeme uspjele pripremiti za uvođenje izborne informatike.

Nedostaje nastavnika, tableti još nisu stigli, informatičke učionice zbog epidemioloških pravila nisu dostupne učenicima. Umjesto da se razgovara o sadržaju informatike, mi se opet bavimo zbrajanjem i oduzimanjem onoga što je trebalo, što nije trebalo, a sjajne rezultate i jednostavna rješenja imaju oni koji odluče sami nešto napraviti. No po običaju, nitko ih ništa ne pita.