Ministar financija Zdravko Marić nakon mjeseci najava poreznog rasterećenja bio je na najboljem putu da se njegova reforma nazove “prelijevanje iz šupljeg u prazno“. Jer ako će ukinuti doprinose za samozapošljavanje i zaštitu na radu, a povećati doprinose za zdravstvo s 15 na 16,5 posto, na prosječnim plaćama to bismo osjetili za 50-ak kuna.
Rasterećenje najvećih plaća za menadžere, političare, IT stručnjake i ostale koji zarađuju više od 25.000 kuna bruto, iako je donekle opravdano, ne bi značilo ništa javnosti u zemlji u kojoj najviše 40.000 ljudi ima takve plaće.
Najhrabriji i najvažniji potez njegova paketa je zato snižavanje PDV-a na svježe meso, voće, povrće i ribu. Hrvatska je jedna od rijetkih zemalja koje gule svoje građane PDV-om od 25 posto na hranu. Trebalo ju je spustiti i puno prije. Jer ako stopa PDV-a bude 13 posto na ove namirnice, to će osjetiti baš svi. I umirovljenici, nezaposleni, radnici s najnižim, prosječnim i visokim plaćama. Svima će ostati u džepu značajan iznos.
A za razliku od prvotne ideje spuštanja opće stope PDV-a na 24 posto, uz stopu od 13 posto na hranu trgovci jednostavno neće moći zadržati više cijene. Konkurencija je prejaka. Hrvati više neće imati potrebe niti ići kupovati živežne namirnice preko granice.
Jeftinijom hranom jednostavno se diže opći standard u zemlji za sve. Sve kune ušteđene na hrani ostat će za daljnju potrošnju, a čak i s istim plaćama moći ćemo kupiti više.
Naravno, treba još vidjeti konačni paket mjera i hoće li u njemu biti “skrivenih mina” koje će anulirati pojeftinjenje. Nadajmo se da neće i da se neće odustati od te ideje ili propisati neka nebulozna ograničenja za meso, voće, povrće i ribu.
Zaslužili smo napokon jeftiniju hranu.
Jer Nijemac s prosječnom plaćom od 2000 eura danas ima s PDV-om od sedam posto na hranu iste cijene ili čak jeftinije namirnice od Hrvata koji prosječno zarađuju skoro tri puta manje, kojih je trećine na rubu siromaštva te čiji umirovljenici preživljavaju s 2300 kuna mjesečno.