Predsjedniku Zoranu Milanoviću može se spočitati svašta, ali ne može mu se osporiti da se drži one rečenice koja se do sada uvriježila kao njegova: “Šaraj malo brate”.

Taman kad su se na “stražnje noge” počele dizati udruge za ženska prava, ubaci on u “lične” opise i ponekog zastupnika i političkog analitičara. Dok se narod zabavlja seciranjem Milanovićevih rečenica, Hrvatsku šokira selo kraj Popovače koje je postalo popularno jer se ondje na promociji knjige zarazilo koronom 80 posto uzvanika.

Nije toliko iznenađujući taj postotak iako je jedinstveni slučaj u svijetu, ali da se 140 ljudi u malome mjestu interesiralo za knjigu u zemlji u kojoj jednu knjigu godišnje ne pročita ni pola populacije, e to je vijest. To je jednako neobično kao i pomisao da će ljudi, gosti u restoranima i kafićima, morati nositi maske u zatvorenim prostorima.

Dakle, s maskom ulazimo u kafić, sjedamo za stol - maske je i dalje prisutna, stiže konobar i pita što ćete popiti? Maska je i dalje postojana. Konobar vas pet puta moli da ponovite jer ne čuje narudžbu koju mrmljate kroz masku, a tu i je glazba pa to potraje. Kad vam napokon stiže piće, ne znate koliko sekundi smijete skinuti masku da srknete gutljaj. A onda trebate i na toalet. Maska mora biti postojana.

Za konzumaciju duhana morat ćete razviti posebne vještine, a možda ljudi ojačaju i desnicu vježbom, skidaj, stavlja, skidaj, stavljaj. Uglavnom, budimo realni, to je neizvedivo. Kao što je neizvedivo da vam predsjednik Milanović prešuti upitnu biografiju ako mu spomenete ručak u “klubu”.

Jedno je sigurno - u Hrvatskoj trenutačno žive i ljudi kojima se živo fućka za koronu, knjigu i predsjednikove misli, a nisu sljedbenici Tonyja Cetinskog i antikoronaša. To su ljudi koji su do jučer razbijali glavu kamo da pospreme silne milijune upitnog podrijetla pa kad pomislite kako vam je teško, sjetite se svih koji su prodefilirali i koji se boje da će prodefilirati Remetincem. Ipak, miran san je neprocjenjiv.