U Hrvatskoj je za bogate i moćne dosad vrijedilo nekoliko jednostavnih “pravnih” pravila: tko je jamio, jamio, vrana vrani oči ne kopa, ruka ruku mije...
POGLEDAJTE VIDEO:
Govorimo li o oduzimanju protupravno stečene imovine, vrijedio je paragraf koji kaže “izjeo vuk magare”. A za one koji su pobjegli u inozemstvo, članak je glasio “možete mu staviti soli na rep”.
Od Gucića do Sulića, od Radoševića do Todorića, još nijednog nismo vidjeli u povratku. Zdravko Mamić je, moramo poštovati pravilo o presumpciji nevinosti, još nevin jer protiv njega nije izrečena pravomoćna presuda. No on je od danas u bijegu. Taj bi se bijeg mogao pretvoriti u njegovo trajno agregatno stanje.
Umjesto u sudnici, izricanje nepravomoćne presude dočekao je u BiH, zemlji čije je državljanstvo, očito ne slučajno, nedavno dobio. Iz Hrvatske je ispario samo dan prije ročišta, nakon još jednog gnjevnog ispada s famoznim SMS-ovima. Obje stvari učinio je pravovremeno - i pribavljanje državljanstva i bijeg od presude. Na sud - to je dobro - očito nije mogao utjecati, ali je možda unaprijed saznao presudu.
Da je izricanje presude dočekao u sudnici, bio bi automatski uhićen i prepraćen u zatvor. Hoće li naše pravosuđe, nakon brojnih slučajeva pravodobnog, nesmetanog, uspješnog bijega, povući pouke? Hoće li ih povući politička vlast, pisci zakona? Trebali bi, ako im je na umu spas ove zemlje.
Jedna od funkcija kazne je tzv. generalna prevencija kaznenih djela - slanje poruke prema kojoj se zlodjela ne isplate. Naš sustav, međutim, šalje poruku “zgrabi pare i bježi”. Tako bježe bogati pojedinci, što je samo po sebi loše, ali zbog takve slike prava iz naše zemlje za njima bježe i vojske mladih, poštenih ljudi. Na taj način kaznu plaća cijela zemlja...