Je li kći Kolinde Grabar Kitarović kriva za to što politika i javna stajališta njezine majke, s punim pravom, idu na živce određenom dijelu građana Hrvatske? Treba li zato, s dozom neviđene ljudske zlobe, komentirati upis Katarine Kitarović na prestižno američko sveučilište Harvard? I kakve to, konačno, veze ima s njezinom majkom, sustavom obrazovanja u Hrvatskoj, standardom građana, demokracijom? Nema. Baš nikakve. Uspoređivati upis na Harvard s krizom morala kaste hrvatskih političara sasvim je promašeno.
Treba biti iskren i reći da mlada gospođica Kitarović svakako ide na Harvard najvećim dijelom svojom zaslugom. Očito je znala što hoće i kako to postići. Trudila se i upala. Dobila je i stipendiju (akademsku, a ne sportsku zbog klizanja kojim se bavi). Mama je dijelom pomogla oko stranih preporuka i činjenicom da je predsjednica države, što ima stanovitu težinu.
Ali nije presudno niti je predsjedničinoj kćeri samo to otvorilo vrata uglednog američkog sveučilišta. Svakog normalnog čovjeka u Hrvatskoj treba ohrabriti činjenica da se u tim generacijama, unatoč svim naporima države i sustava da ih onemogući i učini slabijima od drugih, formiraju mladi ljudi koji ravnopravno konkuriraju drugima u svijetu. I koji će sutra rješavati probleme koje im ostavljamo.
Jer to očito ne mogu, primjerice, Lovro Kuščević i Gabrijela Žalac. Sa svojim moralnim i društvenim odlikama. Drugi iz Vlade nisu u stanju približno točno ispuniti imovinske kartice. Stalno im iscuri neka nova pokretnina ili nekretnina. I onda se jako iznenade.
Da nije novinara, čini se da ne bi imali pojma o pola imovine. Oni su dio one druge Hrvatske koju nitko normalan ne želi. Ali, nažalost, živimo u njoj. I nema nade da će se išta uskoro promijeniti.