Znate onu staru koja kaže da laž koja se ponavlja dovoljno uporno postaje istina?

E, jedna od tih novovjekovnih sportskih laži/istina postala je ona o moći regionalne košarkaške lige. Jedno je vrijeme ta laž/istina kazivala da je ABA liga druga po jačini u Europi, iza španjolske. Glavni argument bio je brojnost regionalnih klubova koji sudjeluju u Euroligi, računajući i kvalifikacije, svojedobno ih je bilo čak pet.

Zaboravili smo, ili svjesno falsificirali, činjenicu da je tih pet klubova u Euroligi sudjelovalo kombinacijom nacionalnog, administrativnog, tržišnog i rezultatskog ključa. Paz’te sad vamo, kako su sva tri regionalna predstavnika ispala iz Eurolige nakon prve faze natjecanja, nekako ispada kako su jače lige (ipak) španjolska, turska, ruska, njemačka i grčka. Litavce i Izraelce nećemo dirati... 

Ajde, barem su u Eurocupu ostala dva regionalna predstavnika, Budućnost i Zvezda, ali njih baš i nemamo pravo smatrati našima.

Ovo je druga uzastopna sezona u kojoj ABA liga neće imati predstavnika u euroligaških Top 16 a da nitko nije ni pokušao provjeriti onu tezu s početka teksta, kao da je reverzibilni proces zakonom zabranjen. Poantu ćemo izvući u dva smjera, kao prvo, promjena nad kojom smo čupali kose, ona koja kaže da će u Euroligu ići dva prvoplasirana bez obzira na nacionalni ključ, maksimalno je poštena i vizionarska, a kao drugo, netko je pametan učinio uslugu našim klubovima. Period bez Eurolige ne treba smatrati tragedijom nego realnošću, i taj period je prilika koju valja iskoristiti za korjenitu promjenu načina rada.