Period bez Eurolige naši klubovi ne trebaju smatrati tragedijom nego realnošću, i taj period je dobra prilika koju valja iskoristiti za korjenitu promjenu načina rada
'Nije tragedija biti bez Eurolige nego je to prilika za promjene'
Znate onu staru koja kaže da laž koja se ponavlja dovoljno uporno postaje istina?
E, jedna od tih novovjekovnih sportskih laži/istina postala je ona o moći regionalne košarkaške lige. Jedno je vrijeme ta laž/istina kazivala da je ABA liga druga po jačini u Europi, iza španjolske. Glavni argument bio je brojnost regionalnih klubova koji sudjeluju u Euroligi, računajući i kvalifikacije, svojedobno ih je bilo čak pet.
Zaboravili smo, ili svjesno falsificirali, činjenicu da je tih pet klubova u Euroligi sudjelovalo kombinacijom nacionalnog, administrativnog, tržišnog i rezultatskog ključa. Paz’te sad vamo, kako su sva tri regionalna predstavnika ispala iz Eurolige nakon prve faze natjecanja, nekako ispada kako su jače lige (ipak) španjolska, turska, ruska, njemačka i grčka. Litavce i Izraelce nećemo dirati...
Ajde, barem su u Eurocupu ostala dva regionalna predstavnika, Budućnost i Zvezda, ali njih baš i nemamo pravo smatrati našima.
Ovo je druga uzastopna sezona u kojoj ABA liga neće imati predstavnika u euroligaških Top 16 a da nitko nije ni pokušao provjeriti onu tezu s početka teksta, kao da je reverzibilni proces zakonom zabranjen. Poantu ćemo izvući u dva smjera, kao prvo, promjena nad kojom smo čupali kose, ona koja kaže da će u Euroligu ići dva prvoplasirana bez obzira na nacionalni ključ, maksimalno je poštena i vizionarska, a kao drugo, netko je pametan učinio uslugu našim klubovima. Period bez Eurolige ne treba smatrati tragedijom nego realnošću, i taj period je prilika koju valja iskoristiti za korjenitu promjenu načina rada.