Kad su Amerikanci kupovali Aljasku, imali su manje papira nego Niko Kovač na svakoj utakmici. No iz tih papira nikako da proizađe nešto korisno za našu reprezentaciju.

Hrvatska je u Azerbajdžanu podbacila i od sigurnog odlaska na Euro članovi stručnog stožera zovu u Pariz kako bi zamolili hotelijere za strpljenje.

Svakakvih smo se u nogometu naslušali fraza, nedostatak znanja objašnjavao bi se podsjetnikom na geometrijski oblik lopte, pa ona sjajna o globalnom igranju nogometa... No do Azerbajdžana nikad nismo čuli da je netko podbačaj sveo na onu, čuli ste je sigurno: “Ništa se u životu ne mora osim umrijeti”. Kao prvo, netočna je jer postoji cijeli niz “must do” stvari.

Od, ne znam kako da se plastičnije izrazimo, pišanja, pražnjenja crijeva, jela, pića, spavanja, plaćanja poreza državi... Dobro, ovo posljednje zanemarite. Cijelom tom popisu, dodali bismo i pobjedu u Norveškoj. Ali za takvo nešto trebali bismo zabiti gol. I to smo naučili nakon Azerbajdžana.

- Da biste pobijedili, morate zabiti gol - rekao je Niko i bacio Grunfu rukavicu u lice.


Neka on samo pobijedi pa potom filozofira do mile volje. U suprotnom, neka se ostavi klupe i primi filozofije. Ionako smo s filozofima tanki. Još od odlaska Milana Kangrge. I Grunfa.