Prema istraživanju IPSOS-a, koji je naručila Vlada i u četvrtak objavila, 66 posto anketiranih građana RH podržava Istanbulsku konvenciju. Njih 23 posto je ne podržava.
Ukratko, još neko vrijeme možemo donekle mirno spavati znajući da se hrvatsko društvo nije pretvorilo u rigidnu močvaru različitih ekstremista.
Osjećao je to i Plenković od početka akcije oko usvajanja Istanbulske konvencije. Tako da je drama s Vasom, Stierom i Kovačem bila malo više producirana, a nešto manje stvarna. Uživjeli su se oni u svoje uloge, ali su znali da će Plenkovićeva biti zadnja. I bila je.
Taj recept je prilično jednostavan i često ga je koristio Sanader u svjetlijim danima svojega mandata. Dok se nije ostavio politike te prebacio na eksploataciju javnih poduzeća i dijela njemu naklonjenog realnog sektora.
“Ljudi razumiju i stoje uz Plenkovića. Misle na budućnost vlastite djece”, prilično je točno, prije nekoliko dana, procijenio jedan od najutjecajnijih HDZ-ovaca.
Vrijednosti Istanbulske konvencije očito se podudaraju s korpusom glasača koji naginju sredini biračkog spektra. A takvi uglavnom određuju koja politička opcija pobjeđuje na izborima.
Moglo bi se reći i da je Plenković, inzistirajući na ratifikaciji Konvencije, izravno investirao u političku budućnost HDZ-a i, ‘ajmo priznat, njega samoga.
Evo, ako je vjerovati IPSOS-u, 59 posto anketiranih birača HDZ-a podržava ratifikaciju. Otprilike toliko je Plenki dobio članova predsjedništva na svoju stranu. Dotle Bernardić (to je šef SDP-a) pokušava... Ma, nije uopće važno.