Predrasude... Društvene norme... Očekivanja... Nazovite ih kako hoćete. Svaki ovaj pojam nosi prokletstvo koje poput krvi kola u venama žene. Barem većine koju poznajem. Od tebe se očekuje da radiš. Da daš sto posto. A ti - daješ tristo. Od tebe se očekuje da kuhaš. I to za pet Michelinovih zvjezdica. Ma, ništa lakše. Od tebe se očekuje da su ti djeca uvijek besprijekorno počešljana. Ispeglana. Pristojna. Mirna. I naravno, natprosječno pametna i kreativna. Od tebe se očekuje da im pokloniš svo svoje slobodno vrijeme. Svu svoju ljubav. I pažnju. Popisu nikad kraja…

I kad ti gosti dolaze, od tebe se očekuje da ih dočekaš nasmijana. U najboljem izdanju. Kuća mora biti besprijekorna. Bez zrnca prašine. Čak i iza radijatora (jer, ne daj Bože da se netko sagne i vidi tog monstruma). Mahnito spremaš i sve namjestiš poput dizajnerice glamuroznog magazina. I kuhinjske krpe ispeglaš. Zategneš majicu dok zvone na vrata. Počešljaš djecu. I mužu popraviš frizuru. Nije ti teško. To se od tebe očekuje.

Za vrijeme ručka – uglavnom poslužuješ. Bezbroj se puta digneš od stola. Donosiš još kruha. S osmijehom na licu po deseti puta brišeš proliveni sok. Skupljaš mrvice dok gosti još jedu (ako to ne napraviš mogli bi pomisliti da si neuredna ili ne daj Bože lijena). Jednom rukom stavljaš zalogaj u usta, drugom hraniš dijete. I dok svi za stolom piju čašu finog vina (red je gostima poslužiti najbolje što imaš u kući) u tanjur izlijevaš hladnu juhu. Pojedeš je bez riječi. Uzimaš zadnji, hladni komad pečenja. Sastružeš krumpire s dna tepsije. Uzmeš i malo usahle salate (zdrava je, a ti kao paziš na liniju). Netko se, možda, sjeti pa ti natoči vina. Da i ti nazdraviš...

Dok ispijaš gutljaj, pogled na stol unosi nemir. Šutke. S osmijehom odložiš vino i pokupiš tanjure (nije red da gosti sjede za stolom i gledaju u oglođane kosti). Odneseš i svoj tanjur jer vrijeme je da poslužiš desert. I to se od tebe očekuje. I prođe sva ta halabuka, glam i parada. Odahneš. Sjedneš. Ali samo na trenutak. U drugom, baš kao u reklami, jednim potezom opereš suđe. Obrišeš stol. Usisaš boravak. Namjestiš stolnjak. Vratiš vazu sa cvijećem (ako je djeca u međuvremenu nisu prevrnula) pa zadovoljno pljesneš rukama. Odradila si sve što se od tebe očekuje. Krivo!

Drugi puta potpuno drugačije. Otiđi na posao i odradi najbolje što možeš. A ako ne možeš, ne zamjeraj si. Sjeti se – možda imaš loš dan. Dok u šest navečer kuhaš večeru i sutrašnji ručak ne gubi glavu jer je meso malo zagorilo. Pojest će se. A jednom u dva tjedna možeš i naručiti pizzu - neće svijet propasti. Prije no što gosti dolaze, upamti - ne moraš se preznojiti od muke. Zaboravi na prašinu. Osobito na onu iza radijatora. Nemoj nervozno češljati djecu. Ona to ne vole. A dobro je znati da pokoji divlji pramen na njihovu licu izgleda šarmantno. Muž neka se sam začešlja i popravi košulju.

A ti - uzmi pet minuta i stavi onaj ruž što si kupila za posebne prilike. Gostima posluži ziher jelovnik. Znaš, to je onaj kojeg spremiš žmirečki, a svi padnu na guzicu. Sjedi za stol. Zamoli nekog od gostiju da ti doda kruh. I natoči čašu vina. Pojedi u miru! Druži se! Smij se! Zamisli da su mrvice na stolu forenzički dokaz da je u tijeku DRUŽENJE. Nema smisla remetiti pozitivne kozmičke energije. Kad poželiš, razmakni tanjure na jednu stranu stola (po mogućnosti tamo gdje nitko ne sjedi) i posluži desert. Otprati goste, s istinskim smiješkom. Stol ne moraš odmah raspremati. A i možeš. Kako ti drago.

Zapamti - ovo pravilo ne preporučuje se primjenjivati kad je u pitanju posao (šišaj ga, kriza je... ne možeš si to priuštiti). Ali zato ga se sjeti svaki puta kad dočekuješ goste i - kad je u pitanju tvoje dijete. Svaki puta kad ti priđe, poželi tvoj zagrljaj ili te pozove da mu pomogneš crtati - spusti spužvu u sudoper, odloži usisavač, makni papire koje si donijela s posla i - zagrli svoje dijete. 

Odgovori na svaki njegov poziv na igru. Prisjeti se kako je to biti dijete. Ne viči na njega kad prolije mlijeko. Zajedno ga obrišite. Umjesto da urlaš što si po drugi puta nagazila na kocku - podigni je i stavi na vrh dvorca koje tvoje dijete s tolikim žarom gradi. I ako si umorna - pročitaj mu priču. Barem dopola. Zaspi u njegovu naručju. Ono će te trenutke pamtiti cijeloga života. Uživaj u svakoj njegovoj nepodopštini. U svakom njegovom smijehu. Obriši svaku njegovu suzu. I ne dopusti da ti život proklizne kroz prste. Uživaj u svakom trenutku. To se od tebe očekuje.