To je to što me zanima!

On ne zna engleski i brojati, ali izgleda da će postati političar

Glazbeni opus mu se vrti u upornom ponavljanju 'jinga-jaja, nema jaja', pa opet ja o svom sinu mislim da je užasno pametan i da će naučiti sve kad za to dođe vrijeme
Vidi originalni članak

Moj sin ima dvije i pol godine. Zna prepoznati slovo a, a od brojeva kopča samo kako izgleda nula. Ne zna brojati iako u rijetkim trenucima koncentracije uspije stići do broja četiri pravim redosljedom. Ne zna niti jednu riječ ni na kojem stranom jeziku. Doduše žestoki je kajkavac pa se to može uzeti kao poznavanje drugih jezika posebno ako se uzme u obzir da ja, a glavni sam mu jezični učitelj, kajkam jedino u zafrkanciji. Zna prepoznati sve boje, a vrlo je dobar i u raspoznavanju svih marki automobila. Super je u šutiranju lopte, a za sve ostalo što iziskuje motoričku spretnost, čak i uz bezgraničnu majčinsku neobjektivnost, je trapav. Pa opet ja o svom sinu mislim da je užasno pametan. Baš onako mislim to cijelim svojim bićem.

Ne vjerujem da će biti ni uspješniji, niti manje uspješan u životu znao to sada ili ne. A definitivno mi za ništa ne treba da se hvalim pred drugima kako moje dijete zna ovo ili ono. 

Ipak nerijetko nam se događa da se nađemo u nekom mama-djeca društvu u kojem je moj sin...hmmm, kako to pristojno reći? Recimo, najmanje obrazovan. Ne zna ni brojati na engleskom, glazbeni opus mu se vrti u upornom ponavljanju 'jinga-jaja, nema jaja', a ne zna recimo ni tečno reći da bi volio pohađati francuski vrtić. Na pitanja do koliko zna brojati tvoj sin ja se pravim gluha dok pelenaši oko mene uredno piče do deset. Što se tih verbalnih stvari tiče u posljednje sam vrijeme počela govoriti da mu ne gine politička karijera jer na svako moje pitanje odgovara protupitanjem. Jasne odgovore nikad ne daje. Primjer razgovora od jutros.

Pitanjem na pitanje njegova je taktika

- Gdje si mi sakrio ključ od auta, pitam smireno, a moj budući saborski zastupnik odgovara: Gdje sam ti sakrio ključ od auta? Ja ponavljam pitanje, sada malo nervoznije. Da, gdje si mi sakrio ključ od auta, a on će na to - da, gdje sam ti sakrio ključ. I tako može do sutra. Hvala bogu pa imam rezervni ključ.

Prije nekoliko tjedana moj sinčić i ja smo završili u jednom parku. Njemu sam malo prije te avanture kupila kinder-jaje koje mu se savršeno otapalo po prstima i učinilo ga neodoljivo musavim. Moj statki-musavi sin i ja smo tako zakoračili u park u kojem je već bila djevojčica otprilike slične dobi kao i moj sin. 

 Sladak je, pametan je, beskrajno je šarmantan i apsolutno 'zavodi' sve oko sebe...meni je to sasvim dovoljno. 

Pružila je ruke prema mom musavcu, instiktivno dječje želeći smazati njegovu čokoladu. Okrenula se prema ocu i oduševljeno mu obzanila da je to jaje. A on? Ozbiljnog pogleda kaže: Nije to jaje. To je egg. Moj zbunjeni sin pogleda mene pa se prodere iz petnih žila da je to jaje, a ambiciozni otac mu objasni da je za njega to možda je jaje, ali za njegovu kćer to je jaje-egg. Zlikovka u meni je u sebi umirala od smijeha s jedne strane, a s druge strane sam se zapitala je li ta ambicija možda i dobra. 

Tko zna da se možda malo više potrudim oko učenja engleskog već sada možda će moj sin za 16 godina znati odgovoriti na pokoje pitanje na državnoj maturi. Ja sam za sada nadu položila u učenje kroz igru i to na hrvatskom (s dozom kajkavštine). Što ja znam, možda sam fakat u banani, ali ja mislim da će naučiti engleski kad i svi. Možda će biti bolji, možda i ne, ali definitivno ne mislim da ćemo pomoći da sada zna brojati na engleskom do deset ili da zna pjevati Ringa raja na francuskom. 

Super je u šutiranju lopte, a za sve ostalo što iziskuje motoričku spretnost, čak i uz bezgraničnu majčinsku neobjektivnost, je trapav. Pa opet ja o svom sinu mislim da je užasno pametan 

Baš me briga i što ne zna čitati titlove. I to će valjda svladati kada dođe vrijeme. Ja jednostavno ne mislim da su dvije, tri ili četiri godine vrijeme za to. Ne vjerujem da će biti ni uspješniji, niti manje uspješan u životu znao to sada ili ne. A definitivno mi za ništa ne treba da se hvalim pred drugima kako moje dijete zna ovo ili ono. Sladak je, pametan je, beskrajno je šarmantan i apsolutno 'zavodi' sve oko sebe...meni je to sasvim dovoljno. A na kraju krajeva, ako ništa od gore spomenutoga ne savlada, za sada mogu reći da kao političar već može zarađivati za kruh.

Idi na 24sata

Komentari 121

  • loly0 06.06.2012.

    moj sin ima 7 god. ide u skolu za holandski, u roku 6 mjeseci s time da smo morali opet za hrvatsku i opet nazad u amsterdamu moj sin je naucio jezik cak i engleski mu ide super ali nikako ne zeli pisat sta mi je ciniti? matematika mu ide super, stalno radimo sa njim oko pisanja al njega to kao da ga ne zanima a sve ostalo mu ide super sta mi je ciniti? ima li tko od vas takav problem? hvala ( neznam gdje nac savjet vise nego ovdje)

  • astra24 05.06.2012.

    Naravno da će naučiti maleni sve što treba kad dođe vrijeme,a ono što je najvažnije i što vidim da sada uči i samo sada može naučiti je da ga se voli,podržava i da uvijek ima mamu kad treba. Njemu je svejedno uči li egg, jaje ili jajca. Jedino nek nauči iza "Jinga jaja ide "mala djeca čuč"

  • dinaaa33 01.06.2012.

    Ajde Todorić kaj se sekiraš, moj mlađi ima 2 godine pa na pitanje kolko godina imaš kaže 9 jel mu je taj broj jedini simpa, i stariji od 3 i pol godine se počeo furati na mlađeg pa mlate bedastoće po cijeli dan i nema šanse da ih forsam, nek uživaju i igraju se, ovo im je jedino bezbrižno razdoblje u životu. U školi će ih ionako naučiti sve, valjda....kaj je nam falilo u našoj dugavljanskoj školi, pa glupi nismo, ne?

Komentiraj...
Vidi sve komentare