Svaka HDZ-ova revolucija treba svog heroja.
Ne samo one heroje u bijegu, poput Mirka Norca i Ante Gotovine, niti samo samo velikane poput Janka Bobetka i samoproglašene lidere poput Tomislava Josića.
Revolucija treba i one dosad anonimne, obične heroje, male ljude s kojima se pripadnici sljedbe mogu poistovjetiti, na njih se ugledati i slijediti njihov primjer.
Na splitskoj Rivi jedan od takvih bio je Mirko Čondić, umirovljeni pukovnik HV-a i invalid Domovinskog rata, koji je u invalidskim kolicima, uz bok Pašaliću, Sanaderu, Šeksu i ostalim hadezeovim velikanima, simbolizirao otpor Haškom sudu i procesuiranju hrvatskih ratnih zločina, pozivajući na kršenje hrvatskog Ustava i zakona, te na rušenje izdajničke vlasti.
Par godina kasnije simbol proklamirane HDZ-ove zaštite branitelja i ratnih invalida postao je 90-postotni invalid Darko Beštek.
Beštekova proteza
Onaj koji je u pratnji Jadranke Kosor i Ive Sanadera demonstrativno vratio protezu tadašnjem ministru Ivici Pančiću u znak prosvjeda zbog oduzimanja dijela povlastica na koje nije imao zakonsko pravo, zatim postao Kosoričin savjetnik u Ministarstvu branitelja kad mu je premijer Sanader svečano vratio tu istu protezu (za koju je kasnije izjavio da ga je ionako malo žuljala), da bi na kraju u tišini i bez puno buke dao ostavku nakon što je sud donio odluku da mora vratiti sto tisuća kuna na ime nezakonito stečenih prava.
A evo, sada je simbol HDZ-ova otpora ćirilici u Vukovaru nenadano postao mladi policajac Igor Gilja.
Umjesto da obavlja svoju policijsku dužnost, štiti zakone i institucije ove države, on je ploču skinuo, a zatim zajedno s još petoricom kolega priveden na obavjesni razgovor, gdje je priznao što je učinio.
Po izlasku iz postaje dočekan je kao heroj.
Heroj, a ne zločinac
Stotinjak građana, pretežno hrvatskih branitelja, dočekalo ga je pljeskom, podiglo na ramena i ponijelo gradom slaveći njegovo puštanje. Među njima, kako se ističe u medijskim izvještajima, bili su i brojni prijatelji i suborci njegova pokojnog oca Franje, koji je 1991. godine poginuo kao hrvatski branitelj, pripadnik specijalne policije.
Gilja je suspendiran, prijeti mu otkaz, a protiv njega je podnesena i kaznena prijava.
Svejedno, on je preko noći postao "obični heroj", jedan od malih junaka HDZ-ove antićirilične "stožeraške" revolucije, onaj koji je riskirao svoj posao kako bi "učinio pravu stvar", te svojim primjerom pokazao kako se žrtvuje za vukovarski stožer.
Kao što su policajci, a među njima i sadašnji tajnik HDZ-a Vaso Brkić, 2000. godine odbili zapovijed da uhite optuženog generala Mirka Norca, tako je mladi Gilja otkazao poslušnost i na dužnosti skinuo dvojezičnu ploču sa zgrade HZZO-a.
Naravno, mnogi se sada trude pronaći opravdanje za Giljin potez.
Čin domoljuba
Jedni kažu da nije bilo u redu sina poginulog branitelja staviti da čuva ćirilične ploče, da je to isto kao i "staviti gladnoga pred stol pun izobilja, ruka mora sama poletjeti", drugi tvrde da su mu "proradile emocije", a treći da bi tako trebao postupiti svaki policajac kojemu je stalo do hrvatske države.
"Igor je dijete poginulog branitelja. Vidio sam njegova oca Franju u krvi, stradao je tijekom avioraketiranja nedaleko od Vinkovaca. Igor svakako nije iznevjerio svoga oca i ono za što se borio", izjavio je dozapovjednik Udruge specijalne policije Stevo Culej.
Bio je to, dakle, čin domoljuba. Baš kao što je čin domoljuba bilo i pomaganje optuženim generalima u bijegu. Prekršio je zakon, kao što su ga kršili i bivši stožeraš Čondić i invalid Beštek.
Ali ono što je najvažnije u ovom trenutku, Gilja je makar nakratko poslužio da se udahne novi polet već pomalo učmalim vukovarskim prosvjedima. A to je bilo sasvim dovoljno.
"Želim se zahvaliti ljudima koji su mi u Vukovar došli dati podršku i želim da se smiri situacija u Vukovaru, da ne bude daljnjih tenzija i da se normalno živi i dalje", kazao je Igor Gilja, novo "dijete" HDZ-ove antićirilične revolucije.
A zna se što revolucija radi sa svojom djecom.