“Kad se jednom stvari budu rješavale u institucijama i transparentno, neće biti ni Milana. Ali dok budu za stolom i u birtijama, tu mu nitko nije ravan.”.

Rekao je to još prije 10-ak godina jedan suradnik Milana Bandića u napadu iskrenosti. I Bandić još vlada. A kad ukucate ime nekog od bivših premijera i pojam antikorupcija u pretraživač interneta, naći ćete hrpe odlučnih izjava i novih mjera koje su najavljene u borbi protiv korupcije i kontrole imovine. Kako to izgleda, možemo zorno svjedočiti na primjeru Dragana Kovačevića, ali i Josipe Rimac.

Ukratko, još se sve rješava u birtiji: kroje zakoni, pravilnici, izdaju suglasnosti, namještaju natječaji... Treba samo znati pravu osobu. I ponijeti kuvertu.

Rimac i Kovačević svjedoče potpunom slomu preventivne kontrole. Jer istražitelji su oboje pratili tek godinu dana, a ono što su otkrili su nevjerojatni korupcijski obrasci i nesrazmjer imovine u slučaju Kovačevića. Kako su istrage ograničene na godinu dana, možemo samo pretpostaviti da je sve trajalo i godinama prije. Jer Kovačević je uspio skupiti milijun eura u gotovini sa svojim tvrtkama, barem osam stanova u Zagrebu i još nešto nekretnina koje se povezuju s njim. Na računima je imao pola milijuna kuna, a tek će na vidjelo izaći kakve je kreativne načine koristio da skrije imovinu. Trebao se davno upaliti alarm nekom u Poreznoj upravi. Ali nije.

Kovačević je upao u mjere jer su istražitelji pratili poduzetnika sklonog davanju mita. I tek se tad sve počelo raspetljavati. Skoro pa slučajno. Povjerenstvo za sukob interesa pak ne smije kontrolirati račune, a nije poznato da su Poreznici zavirili u imovinske kartice i provjerili odgovara li prijavljeno imovini. U međuvremenu je Kovačević ugošćavao od ministara do predsjednika, Rimac je imala otvorena vrata svugdje. I korupcija se širila. Skrivena imovina se gomilala. Nitko ih ništa nije pitao.

Ali ni nakon njih ne vidimo da će se bilo što promijeniti. I tako u krug do novih uhićenja.