Tko o čemu, Zoran Milanović o korupciji u Zagrebu.

"Još jednom ponavljam, u Zagrebu se radi o korupciji i nepotizmu nezgodnog tipa", kazao je predsjednik Vlade u sinoćnjem intervjuu nakon drugog kruga lokalnih izbora.

Istog jutra na press konferenciji naglasio je kako mora kao predsjednik SDP-a kazati ono što smatra "lošim i opasnim". "Ono što se dogodilo u Zagrebu je loše i smrdi na korupciju", rekao je Milanović.

Prije nekoliko mjeseci, stavljajući potpis na kandidaturu Rajka Ostojića za gradonačelnika Zagreba, Milanović je iskoristio priliku da naglasi kako je "Zagreb njegov grad u kojem je on samo jedan birač", te da "ovo vidi kao početak čišćenja Zagreba od sistemske korupcije". 

A onda Milan Bandić uvjerljivo dobije izbore. 

Pa još iskoristi priliku da u kampanji podrugljivo poruči kako "premijer i gradonačelnik Zagreba imaju istu zadaću, a to je nulta stopa korupcije", te zatim gotovo izazivački udijeli lekciju bivšem stranačkom šefu: "Pa on ima sve instrumente u rukama i neka napravi ono što treba. On vjerojatno zna nešto više od mene, pa onda neka reagira i napravi to što treba".

A Milanović za to vrijeme laje na Mjesec. 

U ožujku 2011. godine kritizirao je HDZ-ovu Vladu zbog "kampanjske i periodične borbe protiv korupcije kada voda dođe do grla" koja, po Milanoviću, "nije način politike". "Politika je", kaže on, "politika bez korupcije i život bez korupcije".

Pa on temu korupcije prigodno vadi onda kad mu je voda u Zagrebu došla do grla. Odnosno, kad je shvatio da uvjerljivo gubi od Milana Bandića.

Jadranka Kosor se kao premijerka također prigodničarski zaklinjala u korupciju, ali je za njezina mandata barem netko bio uhićen, optužen, pa čak i osuđen. 

Milanović danas govori o korupciji kao o elementarnoj nepogodi, meteoru kojeg ne možemo izbjeći, već samo fatalistički trebamo čekati njegov udar. Ili da nas za dlaku promaši. Kao u "slučajnoj državi".

Kakva je to zemlja u kojoj predsjednik Vlade i najmoćniji političar u državi govori o korupciji kao o nekoj višoj sili kojoj se on ne može suprotstaviti?

Ako Milanović, kao obični građanin, ima nekih spoznaja o korupciji u Zagrebu, može podnijeti kaznenu prijavu. Može s političke govornice iznijeti detalje. Može povesti raspravu u Saboru, ne samo o Zagrebu, nego o pobjedi "liste Mladena Bajića", sa svim onim kandidatima koji su pod kaznenim prijavama, istragama i sumnjama izašli na izbore.

Može, kako mu je to savjetovao Bandić, kao premijer aktivirati mehanizme da se krene u čišćenje Zagreba od korupcije.

Naravno, kad proklamirani cilj Kukuriku koalicije ne bi bilo "postizanje društva bez korupcije, a ne borba protiv korupcije".

Zoran Milanović naglašava u jučerašnjim istupima da "mora i hoće raditi po zakonu", ali ne postupa po zakonu kad optužuje Bandića za korupciju. Istina, već i sama činjenica da je Milanović uopće progovorio o korupciji u metropoli veliki je napredak u odnosu na ono što se događalo prethodnih godina, ali kad premijer govori, a ne čini ništa, samo šalje lošu poruku u javnost.

Šalje poruku da se može politikantski, u predizborne svrhe, nabacivati optužbama za korupciju. Ali da se ne može, čak ni s pozicije najmoćnijeg političara u zemlji, učiniti ništa na njezinu procesuiranju i iskorjenjivanju.

Nije valjda na primjeru Zagreba Milanović priznao da Hrvatska gubi bitku protiv korupcije?

I nije valjda krivnju svalio na građane zbog toga što biraju korumpirane?

Bilo bi to ipak previše, čak i za njega.