Kad spominje Bandića, Milanović šalje poruku da se može politikantski nabacivati optužbama za korupciju, ali da se ne može učiniti ništa na njezinu procesuiranju
Priznaje li Zoki Milanović da je izgubio bitku protiv korupcije?
Tko o čemu, Zoran Milanović o korupciji u Zagrebu.
"Još jednom ponavljam, u Zagrebu se radi o korupciji i nepotizmu nezgodnog tipa", kazao je predsjednik Vlade u sinoćnjem intervjuu nakon drugog kruga lokalnih izbora.
Istog jutra na press konferenciji naglasio je kako mora kao predsjednik SDP-a kazati ono što smatra "lošim i opasnim". "Ono što se dogodilo u Zagrebu je loše i smrdi na korupciju", rekao je Milanović.
Prije nekoliko mjeseci, stavljajući potpis na kandidaturu Rajka Ostojića za gradonačelnika Zagreba, Milanović je iskoristio priliku da naglasi kako je "Zagreb njegov grad u kojem je on samo jedan birač", te da "ovo vidi kao početak čišćenja Zagreba od sistemske korupcije".
A onda Milan Bandić uvjerljivo dobije izbore.
Pa još iskoristi priliku da u kampanji podrugljivo poruči kako "premijer i gradonačelnik Zagreba imaju istu zadaću, a to je nulta stopa korupcije", te zatim gotovo izazivački udijeli lekciju bivšem stranačkom šefu: "Pa on ima sve instrumente u rukama i neka napravi ono što treba. On vjerojatno zna nešto više od mene, pa onda neka reagira i napravi to što treba".
A Milanović za to vrijeme laje na Mjesec.
U ožujku 2011. godine kritizirao je HDZ-ovu Vladu zbog "kampanjske i periodične borbe protiv korupcije kada voda dođe do grla" koja, po Milanoviću, "nije način politike". "Politika je", kaže on, "politika bez korupcije i život bez korupcije".
Pa on temu korupcije prigodno vadi onda kad mu je voda u Zagrebu došla do grla. Odnosno, kad je shvatio da uvjerljivo gubi od Milana Bandića.
Jadranka Kosor se kao premijerka također prigodničarski zaklinjala u korupciju, ali je za njezina mandata barem netko bio uhićen, optužen, pa čak i osuđen.
Milanović danas govori o korupciji kao o elementarnoj nepogodi, meteoru kojeg ne možemo izbjeći, već samo fatalistički trebamo čekati njegov udar. Ili da nas za dlaku promaši. Kao u "slučajnoj državi".
Kakva je to zemlja u kojoj predsjednik Vlade i najmoćniji političar u državi govori o korupciji kao o nekoj višoj sili kojoj se on ne može suprotstaviti?
Ako Milanović, kao obični građanin, ima nekih spoznaja o korupciji u Zagrebu, može podnijeti kaznenu prijavu. Može s političke govornice iznijeti detalje. Može povesti raspravu u Saboru, ne samo o Zagrebu, nego o pobjedi "liste Mladena Bajića", sa svim onim kandidatima koji su pod kaznenim prijavama, istragama i sumnjama izašli na izbore.
Može, kako mu je to savjetovao Bandić, kao premijer aktivirati mehanizme da se krene u čišćenje Zagreba od korupcije.
Naravno, kad proklamirani cilj Kukuriku koalicije ne bi bilo "postizanje društva bez korupcije, a ne borba protiv korupcije".
Zoran Milanović naglašava u jučerašnjim istupima da "mora i hoće raditi po zakonu", ali ne postupa po zakonu kad optužuje Bandića za korupciju. Istina, već i sama činjenica da je Milanović uopće progovorio o korupciji u metropoli veliki je napredak u odnosu na ono što se događalo prethodnih godina, ali kad premijer govori, a ne čini ništa, samo šalje lošu poruku u javnost.
Šalje poruku da se može politikantski, u predizborne svrhe, nabacivati optužbama za korupciju. Ali da se ne može, čak ni s pozicije najmoćnijeg političara u zemlji, učiniti ništa na njezinu procesuiranju i iskorjenjivanju.
Nije valjda na primjeru Zagreba Milanović priznao da Hrvatska gubi bitku protiv korupcije?
I nije valjda krivnju svalio na građane zbog toga što biraju korumpirane?
Bilo bi to ipak previše, čak i za njega.
Vidi sve članke ovog autora