HDZ-ova kulturna revolucija ide dalje.
Jučerašnja odluka novog vodstva Hrvatske televizije o ukidanju satirične emisije Montirani proces, kao i njezino nadomještanje serijalom o svakodnevici papinske Švicarske garde (!), bila je potpuno očekivana, logični nastavak čistki na javnoj televiziji i apsolutno u skladu s proklamiranom politikom HDZ-a i Domoljubne koalicije.
Na što se danas nadovezala i najava "odgode" reforme školstva zbog, nije bilo teško pogoditi, prigovora Ladislava Ilčića na zdravstveni odgoj. Sve dok se reforma ne ukine.
Nema tu, dakle, velikih iznenađenja.
Nema popusta
Revolucija i dalje ruši sve pred sobom: neprofitne medije, javnu televiziju, kulturu, Vijeće za elektroničke medije, znanost, školstvo, ali i manjine, Srbe, izdajice, satiričare...
Nema popusta i nema popuštanja.
Na djelu je čisti svjetonazorski udar na hrvatsko društvo.
No, ako se nekome čini da se HDZ, kao inspirator i kreator ove revolucije, možda ponaša previše bahato i samouvjereno za nekoga tko je na izborima tako tijesno pobijedio, da se jedna stranka koja se jedva dokopala vlasti ne bi mogla priuštiti ovoliku slobodu u nametanju jednog svjetonazora, onda bi trebao malo razmisliti.
I zaključiti da je na prošlim izborima jedna svjetonazorska opcija zapravo premoćno pobijedila. A pobjednici su se žestoko obrušili na čitavo društvo.
U ovom slučaju Most nije nikakav korektiv. Nije to Božo Petrov, još manje je to Tihomir Orešković.
Oni postavljaju nogu HDZ-u samo u kadrovskim pitanjima o kojima direktno ovisi njihova pozicija unutar vladajuće nomenklature. Tajne službe, MUP, fotelje, resori, imenovanja, HNB, natezanje oko pojedinog ministra, nerviranje Karamarka, trganje za ovlasti, igra prijestolja...
Svađe i mirenja, prijetnje i osvete.
Ali svjetonazorski, svi oni pušu u ista jedra.
Svjetonazorom po glavi stanovnika
"Svjetonazori su po meni stvar osobnih uvjerenja", nebrojeno je puta poručio Božo Petrov. No, ipak se čini da se ugodnije osjeća uz nekoga s kime dijeli svoj svjetonazor.
Pa upadljivo šuti na Hasanbegovićevo orgijanje po povijesti, kulturi i medijima, upadljivo šuti na Brkićeve i Kolindine prijetnje manjinama, šuti o čistkama na HRT-u, o smjenama urednika i zabranama emisija, šuti o prijetnjama Oliveru Frljiću kao najradikalnijem slučaju koji najavljuje trendove...
Ponaša se kao da sve to s njime nema nikakve veze. Kao da je taj svjetonazorski udar garniran prijetnjama i govorom mržnje nečija privatna stvar.
Ne samo HDZ-ova, nego i preko njegove i Mostove prešutne podrške, nego i njegova. A preko politike ove zajedničke Vlade, postaje stvar čitavog društva.
Most nije korektiv
Stoga ta kulturna revolucija nije više samo pitanje HDZ-a, Karamarka, Hasanbegovića i Milijana Brkića. Ništa od ovoga što sada rade ne se moglo provesti bez podrške Mosta. Koalicijske podrške koja ih drži na vlasti, ali i prešutne podrške da na toj vlasti daju gasa svjetonazorskim promjenama u medijima, kulturi, škostvu, znanosti i tko zna čemu još.
Petrov povremeno zakoči Karamarka u nekim natezanjima unutar koalicije, u obračunima za špijune, policajce i represivni aparat, ali mu zato daje otvorene ruke u svemu ostalome.
A time i podršku.
Jer dok nas Petrov uvjerava da je "svjetonazor stvar osobnih uvjerenja", dotle se jedan isključivi svjetonazor projicira na čitavo društvo.
Ponekad pod plaštom osvete, kao na HRT-u, ponekad pod parolom slobode medija, kao u Vijeću za elektroničke medije, ponekad kao manifestacija hrvatskog duha, kao u kulturi.
Pa ono što počinje smjenom ravnatelja Gorana Radmana zbog knjigovodstvene pogreške, nastavlja se čistkama urednika i zabranama satiričnih emisija.
Ili se krene s druge strane: prvo rulja sa šajkačama i uzvicima "Za dom spremni" navali na vrata Vijeća za elektroničke medije, a onda ministar dovrši posao kroz zakonsku proceduru.
A Božo Petrov šuti. I uvjerava nas kako ovo što se događa nije državna politika, već i dalje "stvar osobnih uvjerenja".
Kao da nije svjestan da će, nakon Srba, ljevičara, oporbenjaka, kulturnjaka, novinara, satiričara, jednoga dana red doći i na njega.