Andrej Plenković navodno je slomio Angelu Merkel i Emmanuela Macrona, ali ipak nije uspio slomiti Lovru Kuščevića.
A možemo i ovako: Plenković je poremetio planove europskim državnicima u podjeli glavnih fotelja u europskim institucijama, pa ne može sada ispasti kako je poremećena kontrola fotelja u njegovoj Vladi.
Ministar uprave Lovro Kuščević izašao je jutros iz Banskih dvora i objavio kako "i dalje stoji činjenica da je sva njegova imovina transparentna, da nema prekršaja i sumnji u časne radnje".
A onda se okomio na HNS koji traži njegovu smjenu: "Mislim da stranke koje imaju dva i pol posto podrške birača nisu te koje određuju sudbinu i sastav hrvatske Vlade".
Iako upravo ta stranka, dakle HNS, kreira i sudbinu i sastav te Vlade.
Uvodi red i održava nered
Jer, Ivan Vrdoljak je spasio vladu Andreja Plenkovića i ugurao svoje ministre u tu Vladu, pa čak i na neke bitne resore, kao što je obrazovanje, a između ostalog i jednog ministra u Kuščevićev bivši resor graditeljstva.
Ali i stranke s manjom podrškom od HNS-ovih 2,5 posto određuju sudbinu ove Vlade. Recimo, Milorad Pupovac i nacionalne manjine. Ili Milan Bandić s njegovim "žetončićima". Njihov rejting izražava se u promilima.
Pa bez njih Plenković svejedno ne može.
Uglavnom, Plenković se hvali da uvodi red u Europskoj uniji, ali dalje održava nered u Hrvatskoj.
Nema hrabrosti
Nije uspio nagovoriti ministra uprave da odstupi nakon serije medijskih objava o njegovoj imovini, nakon što je Uskok krenuo u izvide njegovih poslovnih odluka, nakon što su koalicijski partneri digli dreku, pa čak se i oglasili nekakvi "visoki izvori iz HDZ-a" koji poručuju da je Kuščević postao teret stranci i Vladi.
Bijeg Gordana Jandrokovića od novinara jutros ispred Sabora sugerira tko bi ti visoki izvori mogli biti.
Plenković bi sada trebao smijeniti Kuščevića, ali veliko je pitanje hoće li to učiniti u situaciji kad je SDP podnio zahtjev za ministrovim opozivom u Saboru. Ispalo bi kao da oporba smjenjuje ministra.
Veliki dedramatizator
I tako, Plenković je, prema navodima nekih medija, uspio razbiti osovinu Macron-Merkel u Bruxellesu, ali nije se uspio riješiti Lovre Kuščevića. Kao ni prije toga Milijana Brkića, pa ni Gabrijele Žalac, ni Milana Kujundžića, ni Tomislava Tolušića i da sad ne nabrajamo unedogled.
Veliki dedramatizator, kako ga je jučer nazvao Zoran Milanović, uspio je u nekoliko dana izdramatizirati izbor europskih čelnika, ali nije uspio obaviti formalnost i maknuti kompromitiranog Kuščevića iz Vlade.
No zato je, usput budi spomenuto, izgubio stanovitog Igora Franolića iz Ludbrega, koji je jutros objavio da napušta HDZ zato što mu nisu dali posao u državnoj tvrtki.
Izgubio je pijuna, a zadržao topa.
Ostaje teret
Lovro Kuščević do daljnjeg ostaje teret ovoj Vladi, teret HDZ-u, kao i teret vladajućoj koaliciji, kao što to sugerira HNS uz podršku Milorada Pupovca.
Andrej Plenković mora nametnuti svoj autoritet i na domaćem terenu, kao što ga želi promovirati na međunarodnom. Sve do sada uspio je kormilariti kroz afere i koalicijske pritiske i trule kompromise i držati pritom glavu iznad vode.
Ali koalicija je na rubu pobune, stranka je u padu, predsjednica je nepouzdana i zataškavanje afera i spašavanje aferaša nije više znak snage nego slabosti.
Nije Plenković pobijedio Merkel i Macrona, s obzirom da su oni na koncu dobili svoje akvizicije, a Plenkovićeva istočnoeuropska "feler-koalicija" nije dograbila niti jedno ključno mjesto u EU.
Tako se ni ostanak Kuščevića u Vladi, barem zasad, ne može proglasiti pobjedom Plenkovića.
Naime, snaga premijera ne leži u nagovaranju ministara da podnesu ostavku, nego u davanju naloga tajnici da napiše nalog za razrješenjem.
Samo, ovo nije Most. A ni Bruxelles. Ovo je HDZ. Službeno još uvijek Plenkovićev.