Tomislav Saucha upoznao je Remetinec zahvaljujući sumnji u mažnjavanje pola milijuna kuna. Miro Laco boravio je u najpoznatijem odmaralištu hrvatske političke elite zbog iznosa od 18.000 kuna. Mnogi će na to odmahnuti rukom i reći: ako im se krivnja i dokaže, to su bagatelna kaznena djela. Kapitalci neće vidjeti zatvora.

Kažnjavaju se samo sitne ribe. Ta je logika zavodljiva, ali ipak površna. U prvom redu, nakon Sauchina slučaja - tko god tu bio krivac - bit će jasno da vas politika može štititi neko vrijeme, ali ne dovijeka. Bilo koja muljaža može vas odvesti na “disanje prosijanog zraka”, iza rešetaka.

Sad će se sve mjeriti prema Sauchi, ili Laci - i Kalmeta, i Vidošević, i Janko, i Marko...

Neočekivani krimić iz srca vlade, s SDP-ovcima u fokusu, nakratko je izazvao osjećaj euforije u HDZ-u (“i njihovi kradu”), ali on će ostati samo privremen.

SDP je, naime, u rekordno kratkom roku oprao ruke od Sauche (pravosudno, za njega vrijedi presumpcija nevinosti). SDP-ovci su hitro podržali i skidanje imuniteta. Kako će HDZ sad na izborne liste staviti Božidara Kalmetu (koji zbog sto tisuća kuna težeg djela nije zatvoren, a tereti ga se za 15 milijuna kuna i 800.000 eura)?

Bit će da je sad u cijelom državnom aparatu zavladala panika

“Raduj se, mladiću, za svoje mladosti, i veseli se u danima svoga mladenaštva; idi putovima svoga srca i slijedi želje svojih očiju; ali znaj da će ti za sve to suditi Bog...”, kaže Propovjednik. Nebo nema miljenike. Hrvatska propada jer je nemoral postao norma, jer su svi počeli živjeti “vječiti praznik” u kojemu se sve smije, sve može, ništa nije zabranjeno, pa ni okradati svoju državu kao da je okupacijska sila.

Poruka prema kojoj moćni gule krumpir, a ubogi robiju ima dvostruko dno: tko god dođe u sukob sa zakonom, ma kakva mu kazna bila dosuđena, osuđen je na duge i teške patnje. Nije lako na sudu. Ovaj će slučaj donekle vratiti respekt prema pojmu straha u kaznenom pravu, a bez njega nema poštovanja normi, jedine formule spasa, ujedno jedine koju još nismo isprobali.