Boris Buden jednom je napisao kako je pogrešno Tuđmana smatrati 'ocem Domovine'. Otac je, naime, u psihoanalitičkom, frojdovskom smislu, autoritet, onaj koji kažnjava prijestupe, zavodi red, ako treba i silom.

Majka je ta koja prašta, koja je uvijek puna razumijevanja, ona je vječita blagost i hodajući oprost. Tuđman je uveo praksu nekažnjavanja, nekažnjivosti i razumijevanja za sva (ne)djela koja počine 'sinci domovine', oni žive vječiti praznik, a ta je praksa ostala do danas, pa Tuđmana ne možemo kriviti jer je uobličio i politički kapitalizirao jednu pogubnu mentalitetsku karakteristiku.

Dno se nazire premda u nj nećemo lupiti još tako brzo jer se ovdje još mnogo toga može opljačkati, upropastiti, predati u manje nevine ruke

Mogli su je, naime, i morali ispraviti njeni nasljednici, ali oni su je samo razvili.

Kad stvari promotrimo u stogodišnjem kontinuitetu, pa uzmemo lektire najprodornijih hrvatskih kritičara, Starčevića, Matoša, Krleže, Josipa Horvata, Ujevića, vidjet ćemo da uvijek imamo posla s istim paketom vrijednosti, koji je katkad ipak znao biti podložan kaznenom progonu, pa bi društvo ulazilo u faze relativnog prosperiteta.

No one nisu trajale predugo. Nepotizam, korupcija, mito, rodijaštvo, strančarenje, podobnost, forsiranje nestručnih o javnom trošku, sve su to stvari koje nas vuku prema dnu, a ostaju nekažnjive ako ih rade podobni.

Divlji i dalje istjeruju pitome, ali se resursi troše, dno se nazire premda u nj nećemo lupiti još tako brzo jer se ovdje još mnogo toga može opljačkati, upropastiti, predati u manje nevine ruke. Hrvatska država treba obnoviti autoritet, ne onaj koji prašta nepodopštine nego koji ih kažnjava.

AKO PROĐE, PROĐE Brutalna istina: Bez turizma, Hrvatska bi bila na razini - BiH

Taj bi autoritet trebao stigmatizirati nedjela, koja se danas nagrađuju. Jedini je problem što se naše vladajuće politike ne uzdižu na protivljenju tom setu vrijednosti nego na njegovu eksploatiranju i petrifikaciji. Izlaz s te spirale propadanja nitko ne nudi.

Nađemo li ga, ova će se zemlja pretvoriti u oazu blagostanja, cvatući vrt za pet, šest, sedam milijuna ljudi. Ostane li ovako, idemo ravno do dna.