Tako se nekada gradio kult ličnosti.
Ušminkani državnik plovi luksuznom jahtom u pratnji starleta i filmskih zvijezda, cuga viski i dimi iz muštikle, usput navrati do neke nesvrstane afričke državice gdje mu kolega diktator ustupi par divljih zvijeri za upucavanje. Pa se državnički velikan uslika pored lava, bivola, nosoroga...
Ili, ako je baš dotle dotjeralo, nasloni nogu na nekog domaćeg, blatnjavog, pripristog i nimalo egzotičnog medvjeda koji je, eto, imao tu nesreću da nabasa upravo na Najvećeg lovca. Na Onog Koji Ne Smije Promašiti.
Fotografije tog velikog lovca promptno su utisnute u brojne monografije, a potom i u kolektivnu svijest naroda i narodnosti.
Mala muškost
Naravno, nitko se nije nad njima zgražao. Nitko nije govorio da je taj državnik iskompleksiran, jadan, da ima malu muškost, da je bezosjećajan i nadasve, da luksuzira na račun radnog naroda koji u svojoj napaćenoj domovini nema kave, benzina, banana, a bogami nekada ni struje. (Pa čak ni Facebooka.)
Nitko se nije usudio pisnuti.
Oni, pak, koji su se usudili, riskirali su da završe u bajboku. Gdje je ovih dana završio jedan drugi veliki bijeli lovac, a umalo i državnik, Nadan Vidošević.
Najnovija serija fotografija na kojima bivši šef HGK pozira na lavovima, bivolima i nilskim konjima gotovo da u dlaku oponašaju poze Josipa Broza Tita na istim zvijerima.
>>> Fotografije Tita možete pogledati OVDJE
Zajedno sa šarmom, osmijehom, šminkom i zavodljivošću. (Ali bez jamica na obrazima.)
Lovačke priče
Danas, međutim, dobar dio onih koji se divio ili se još uvijek divi Josipu Brozu Titu - zbog lovačke strasti, ali i zbog strasti za viskijem, lijepim ženama i luksuzom na državni račun - sada zbog istih stvari pljuju po uhićenom Nadanu.
Te ima kompleks, te ima malu muškost, te kukavički se obračunava s jadnim životinjama, te ustrijelio je hromog medu, te luksuzira na državni račun.
Ali tko može zamjeriti Vidoševiću što je umislio da je Tito? Veliki zavodnik, veliki državnik, veliki šarmer, najveći lovac?
Naprosto se rodio u krivo vrijeme.
Prije četrdeset godina bio bi velikan, onako pompozan s puškom i snajperom, pobjedonosno nagnut nad lavom koji je upravo otegnuo papke. Tko zna, možda bi mu fotka ušla u monografiju. A gotovo sigurno bi se objesila negdje po hodnicima Gospodarske komore.
Ovako, svi se s tim fotkama sprdaju.
Bambijeva mama
Oni koji ga ne prozivaju zato što je ukradenim (?) parama luksuzirao po Africi, govore da je kompenzirao malu muškost. Oni koji se ne nabacuju dijagnozama o psihološkoj poremećenosti, napadaju ga zbog bezosjećajnosti.
Samo što ne kažu da je on bio taj koji je upucao Bambijevu mamu.
Jasno, pod uvjetom da ju je Tito uspio promašiti.
I sve to je nekako nepošteno prema lijepom Nadanu. On je, ponesen dječačkom strasti, samo precizno slijedio Titove upute o izgradnji kulta ličnosti: glumio je zavodnika, družio se sa zvijezdama, volio luksuz, gomilao svakakve trofeje, od lovačkih do zavodničkih, trošio državni novac.
Samo, kako to stara narodna lijepo kaže, "Tito je krao ali je i nama dao". Nadan baš i nije.
Tito je uspio svoj luksuzni život projicirati na široke narodne mase u pogonima i u kombinatima. Svi oni nekako su se osjećali bolje kad su vidjeli Tita na ubijenom lavu. Ili u zagrljaju sa Sofijom Loren.
Parfem Sophije Loren
Taj ideal komunizma kojem je "sve bilo svačije" stvorio je kod garavog Alije Sirotanovića dojam da i on osjeti dašak glumičina parfema ili skakuće po tanzanijskoj savani. Neka je on crnčio, ali zato je barem Tito uživao.
Nadan nije imao te sreće. Na njegovim prepariranim medvjedima i ustrijeljenim lavovima slomile su se sve društvene frustracije: i krediti u francima, i staž na burzi, i sve više rada za sve manju plaću, i Linićevi porezi i Grčićeve investicije...
Stječe se dojam da čak i afrički bivol okružen lovcima ima više šanse za preživljavanje od Nadana pred gnjevnim narodom.
Titove fotografije sa safarija danas mnogima služe tek kao raritetna uspomena na bolju prošlost. Nadanove nas podsjećaju na mračnu, korupcijsku, parazitsku, ukradenu sadašnjost.