"Oni za koje se utvrdi da su odgovorni, odgovarat će, a oni ćemo, ako bude potrebno, povući političke odluke", izjavio je mrtav-hladan premijer Andrej Plenković, komentirajući na jučerašnjoj sjednici Vlade proširenje Uskokove istrage protiv Josipe Rimac.

Pod onime "povući političke odluke" vjerojatno je mislio na izbacivanje iz Vlade, a vjerojatno i stranke. A pod odgovornošću, vjerojatno je mislio da će osumnjičenici odgovarati pred sudovima. 

Bila je to rutinska, gotovo lakonska izjava premijera čiji su se stranka i administracija našli u čvrstom zagrljaju koruptivne hobotnice. Nije se šef HDZ-a i Vlade uključene u masovni koruptivni skandal čiji kraci sa svakim proširenjem istrage sežu sve dublje u vladajuće tkivo, nešto previše uzbuđivao.

Spomenuo je odgovornost, najavio političke odluke.

Ali dokle seže ta razina odgovornosti? Koga se sve tiču te političke odluke?

Plenkijeve desne ruke

Josipa Rimac bila je utjecajna (i to na mnogo krivih načina) dužnosnica Plenkovićeve Vlade u trenutku probijanja istrage. Tom istragom obuhvaćena je i bivša Plenkovićeva ministrica, Gabrijela Žalac. Kao i pomoćnik u Ministarstvu zaštite okoliša koji drži Plenkovićeva desna ruka Tomislav Ćorić. Kao i dvoje državnih tajnika, plus službeni vozač u Ministarstvu branitelja, koji drži još desnija Plenkovićeva ruka Tomo Medved.

Kakva je njihova odgovornost? Pa makar politička?

Ili ta odgovornost, kako smo već navikli u proteklim HDZ-ovim vladama, pa i onoj prošloj Plenkovićevoj, seže samo do ministra? Nekad čak ni do njega. Nikad do premijera.

Beroševa afera (dvije, tri)

I to čak nije sve. Kako je rutinski odradio proširenje istrage protiv ljudi iz njegove stranke i dužnosnika iz njegove Vlade, tako Plenković već danima rutinski šuti o skandaloznom telefonskom razgovoru Vilija Beroša i Dijane Zadravec. Oko nezakonitih natječaja, nezakonitog prisluškivanja, upitne imovinske kartice ministra zdravstva, oko uloge premijera Plenkovića u postavljanju ravnatelja KB Sestre milosrdnice.

Bilo bi dobro čuti i tu pravorijek o odgovornosti i političkim odlukama. 

Proširenjem istrage protiv Rimac obuhvaćena su dva ministarstva koje vode najvažniji Plenkovićevi ljudi. Medvedovo dvoje državnih tajnika i njegov vozač uključeni su u skandal s namještanjem ispita, a Ćorićeva desna ruka, državni tajnik Domagoj Validžić, podnio je jučer ostavku zbog afere Vjetroelektrane.

Treba li tu stati s političkim odlukama ili se odgovornost očekuje i od Medveda i Ćorića?

Nastavlja gdje je stao

Kakvu to vladu Plenković vodi, ako u resorima njegovih glavnih uzdanica Uskok ima najviše posla?

Prvi mandat Plenković je zaključio aferom s imovinskom karticom Milana Kujundžića i smjenom ministra zdravstva. Drugi mandat otvorio je aferom s imovinskom karticom svog novog ministra zdravstva Vilija Beroša. Kao i aferama u ministarstvima osoba s kojima je iznio stranačke, a onda i parlamentarne izbore.

Nije jasno otkuda onda Plenkoviću pravo da javnosti mrtav-hladan šalje poruke o "odgovornosti" i "političkim odlukama". Kao da ga se one uopće ne tiču. I zašto se vijesti o strahovitom padu BDP-a doživljava u Vladinim krugovima kao veliki uspjeh Plenkovićeve vlade? Zar doista toliko očekujemo najgore, da nas i malo manja propast može utješiti?

Sve su to stvari koje ni koronavirus ni pomirenje sa Srbima ne mogu pokriti. 

(A i kad smo kod korone, gdje je politička odgovornost za eksploziju pandemije?)