Najelegantnije bi se moglo reći: dabogda te Ivan Vrdoljak podržao na predsjedničkim izborima.
Jer to ne može biti ništa drugo nego kletva.
"Ja sam za to da podržimo Zorana Milanovića u utrci za Pantovčak", izjavio je jučer predsjednik HNS-a za Dnevnik.hr, "ali pustite čovjeku da se on odluči". Nakon ovakvog izraza podrške Milanoviću ne bi trebalo biti teško odlučiti.
Naprosto bi trebao odustati.
Jer, ako se namjerava kandidirati kao kandidat liberalne ljevice, a podršku ti daje osoba koja je izdala tu liberalnu ljevicu zajedno s glasovima koje im je upravo Milanovićev SDP pomogao skupiti - a da se i ne govori o tome da je riječ o jednom od najomraženijih političara - onda tu nema puno mudrosti. Milanovićeve šanse su upravo prepolovljene.
Naravno, pod uvjetom da Milanović uopće želi biti kandidat ljevice.
HDZ i Zokijevi prijatelji
Ivan Vrdoljak, osoba koja je uvela HNS u koaliciju s HDZ-om, hvalio se jučer da je bio Milanovićev "kolega i prijatelj". Tomislav Saucha, još jedan Milanovićev prijatelj, lojalno održava HDZ na vlasti. Odnedavno to čini i Milanka Opačić preko Milana Bandića. A i Milanovićevi prijatelji već mjesecima rade na rušenju Davora Bernardića, sudjelujući u rušenju rejtinga SDP-a.
Sve su to Milanovićevi prijatelji. I svi oni su u dealu s HDZ-om ili rade na sukobima u oporbi od kojih najviše profitira HDZ.
A sada bi Vrdoljakova najava mogla otkriti ono o čemu se dulje vrijeme kalkulira: da bi Zoran Milanović mogao biti tiha uzdanica Andreja Plenkovića u rušenju Kolinde Grabar Kitarović.
O tome je nedavno pisao i Express, kako Vladimir Šeks gura tezu da bi Plenkoviću na dulji rok bilo korisnije da na Pantovčaku umjesto Kolinde osvane Milanović, jer bi time dobio suparnika s kojim se lakše bori, ali i bolje razumije.
Liberalna desnica
Vrdoljak je jučer zasvirao i u te gusle. ''Iako nisu politički slični, Zoran Milanović i Andrej Plenković sigurno dobro prezentiraju Hrvatsku, mnogo bolje od Pernara, Grmoje ili Bernardića, mislim to je alternativa'', kazao je šef HNS-a, povezujući bivšeg i sadašnjeg premijera puno čvršće nego što bi se to moglo očekivati.
I tako, dolazimo do toga da HDZ i njegovi partneri, kao i neki od najglasnijih SDP-ovih disidenata, potiho ili sve glasnije priželjkuju Milanovićevu kandidaturu na izborima. A službeni SDP i ljevica se tome najviše opiru.
Time pada u vodu percipirana platforma Milanovićeve utrke za Pantovčak. On nije kandidat liberalne ljevice, nego liberalne desnice.
Što i nije daleko od njegove politike tijekom deset godina na čelu SDP-a. Uporno je bježao od toga da se identificira kao socijaldemokrat, promovirao je suverenističku politiku ratujući s Bruxellesom, dodvoravao se desnici, naslikavao se s Gotovinom i pregovarao s Klemmom, konkurirao Karamarkovoj Domoljubnoj koaliciji svojom "domoljubnom" kampanjom.
Vadio je iz naftalina svoje djedove ustaše i prozivao tuđe majke "vojne lekare".
A na kraju došlepao u Hrvatski sabor ljude koji su spasili Plenkovićevu vladu.
Sada ti ljudi podržavaju njegovu kandidaturu za predsjednika države.
Obračun konvertita
Ako bi to trebao biti podstrek Zoranu Milanoviću da se kandidira na predsjedničkim izborima, tada se nije mogao nadati gorem. Najmanje što mu treba jest povezivanje s političkim konvertitima.
Osim ako i sebe ne smatra takvim.
No, u tom slučaju, mogao bi se namjeriti na još goreg konvertita od sebe: na Kolindu Grabar Kitarović. A u takvom obračunu Milanović nema šanse.