Kako to da vukovarski stožeraši nisu pripremili javnu lomaču za Ivu Josipovića?
Zaboga, dok Vukovar pati pod teretom ćiriličnih ploča, koja se naziva čak i "okupacijom", predsjednik Republike otišao je "na noge" četničkom vojvodi Tomislavu Nikoliću. I to ne bilo kakvom vojvodi, već onom koji je navodno uoči pobjede na predsjedničkim izborima Vukovar proglasio "srpskim gradom" u koji se "Hrvati nemaju što vraćati".
Da stvar bude još gora, Josipović je u Beograd otišao baš kad se iskopavaju posmrtni ostaci Hrvata u Sotinu, kad se još traže nestali Hrvati, kad se spominje čak i nekakvo odustajanje od tužbe protiv Srbije za genocid.
Iz stožera ni zuc
Ali svejedno, usprkos tim šlagvortima kao skrojenim za dodatno raspirivanje nacionalističkog žara, iz poslovično ratobornog Stožera za obranu hrvatskog Vukovara nema nikakve reakcije: ni da Josipovića u skladu s folklorom proglase komunjarom i udbašem, a još manje da mu nabiju etiketu izdajice, pisca haških optužnica, osporavatelja legitimnosti Oluje, četničkog prijatelja i tko zna kakvu još.
Oni trpe pod ćirilicom, a šef države ide kod četnika. Pa nije li to stravično?
Zamislimo da je nešto slično napravio Zoran Milanović. Ili da je to učinio Stipe Mesić? Bio bi krš i lom. Sjetimo se samo harange na Željka Jovanovića koji nije reagirao kad se na Marakani prije mjesec dana palila hrvatska zastava. "Gdje je on bio 1991.?"
Ali eto, Josipović ima povlašten tretman kod samozvanih čuvara hrvatskog Vukovara. I ne samo njih, nego i njihovih političkih sponzora. Čemu to može zahvaliti?
Četnici naši i vaši
Možda notornoj činjenici da hrvatski nacionalisti nikad nisu imali problema s četnicima u Srbiji, već su ih samo mučili ovi domaći Srbi? Koliko god ih malo ima.
Ili je ipak stvar u tome da im Josipović daje podršku u borbi protiv ćiriličnih ploča, a još više protiv premijera Milanovića, poziva na sastanak i dijalog, priznaje stožeraše kao legitimne sugovornike i uglavnom, balansirajući na vukovarskoj barikadi sve više se naginje prema stožeru.
Pa se stoga Josipoviću sada prešućuje ono što se nikom drugom ne bi. Naravno, osim ako taj drugi nije predsjednik HDZ-a.
Ivo Josipović je postao njihov saveznik. Ivo Josipović još nije HDZ-ov protivnik. Ivo Josipović je prijatelj većine, kakva god ona bila. Ivo Josipović je protuteža Milanoviću, onakvom kakav je.
U redu, možda se predsjednik neki dan malo zgrozio nad razbijanjem ploča po Hrvatskoj i upitao se čemu to vodi ("Možda razbijanju glava?"), ali to je bila retorička figura, kao i javni poticaj Milanoviću da ipak sjedne sa stožerašima na razgovor. Jer, vidite dokle je dovelo to njegovo inzistiranje na dvojezičnosti u Vukovaru.
U obranu "srpskog Vukovara"
A sada će Josipović malo porazgovarati s Tomom Nikolićem o problemu razbijenih ploča u Vukovaru. Tko zna, možda ga uspije odvratiti od novog pohoda u obranu "srpskog Vukovara".
Uglavnom, ono što bi se kod nekog drugog - ali ipak ne kod svakog - smatralo običnom provokacijom, kod Josipovića sada prolazi bez ikakve reakcije. Od galame vukovarskih stožeraša, glasnija je samo njihova šutnja.