I to se napokon dogodilo. Kolinda Grabar Kitarović - ona prava, ne kartonska - pohvalila je gospodarske rezultate hrvatske Vlade.
"Hrvatska nije na putu da postane problem poput Grčke", izjavila je jučer prilikom posjeta Beču. "Hrvatski rast je krhak, tek 0,5 posto, ali je dobar znak da se gospodarstvo oporavlja i nadam se da će hrvatska Vlada nastaviti s reformama".
I onda još: "Optimist sam".
Je li to bila još jedna politička satira? Neka neslana šala? Je li se predsjednici možda omaknulo? Je li uopće bila svjesna onoga što govori ili je naprosto bila pod dojmom međunarodnog susreta s austrijskim predsjednikom, pa nije htjela kvariti dojam?
I najvažnije do svega: znači li njezina jučerašnja pohvala Vladi, čak i izraženi optimizam i nada da će "Vlada nastaviti s poticanjem ulaganja, jačanja malog i srednjeg poduzetništva", kako više nema potrebe za sazivanjem sjednice Vlade?
Kopernikanski obrat
Što god stajalo iza predsjedničine izjave, ona predstavlja veliki preokret u njezinoj politici.
Još nedavno je tvrdila kako Vlada "već tri godine ne radi apsolutno ništa nego samo promatra Hrvatsku kako propada", tražila je da joj Vlada "položi račune" na posebnoj sjednici, čak je u jednom trenutku indirektno zatražila ostavku premijera Zorana Milanovića, a evo sada je odjednom postala optimist.
Sada vidi "dobre znakove", vidi oporavak gospodarstva, vidi i podržava reforme ove Vlade.
Možda ne vidi dobro? Ili vidi bolje od Tomislava Karamarka?
Što god bilo, ova Kolindina izjava izuzetno je nezgodna za Karamarka i neočekivano afirmativna za Milanovića.
Ispuhao se zanos
Imajući u vidu pretpostavku da je predsjedničin primarni zadatak u prvoj godini svog mandata rušenje SDP-a i dovođenje HDZ-a na vlast, nije se očekivalo da će ona tako brzo odustati od žestokog pritiska na Banske dvore. Kao da se ispuhao onaj početni zanos kojim je Kolinda od dolaska na Pantovčak krenula u rat s Milanovićem.
Kao da je zaboravila da mora u dlaku slijediti Karamarkovu retoriku.
Ako on kaže da je stanje loše, da Vlada uništava Hrvatsku, da je vodi u propast, da su hitno potrebni rezovi i da nas spašava jedino prolazak kroz "dolinu suza", onda je na njoj da reproducira tu misao.
A ne da se pretvori u, božemiprosti, nekakvog Branka Grčića.
I da postane nekakav, štajaznam, optimist.
Karamarko usamljen u dolini suza
Ova predsjedničina izjava došla je u najgore vrijeme za Karamarka i u najbolje vrijeme za Milanovića.
Šef oporbe ostao je praktički usamljen u svom umanjivanju statističkih pokazatelja koji ukazuju na izlazak iz recesije nakon šest godina, dok je šef Vlade dobio neočekivanog saveznika u predizbornoj eksploataciji tih pokazatelja.
Dobro, ako ne baš saveznika, a onda makar neutraliziranog protivnika.
Kao da Karamarko nema dovoljno problema s Josipom Manolićem, nije očekivao ovakvu sabotažu s Pantovčaka.
Mali korak
Naravno, na kraju može ispasti kako je ovo bila izjava samo za vanjskopolitičku uporabu, da se Kolinda ne bi blamirala pred svijetom, a da će se već po povratku u domovinu vratiti u kolotečinu.
Pa možda, samo možda, opet zatražiti sjednicu Vlade. Dugo već nije.
Ipak, ova izjava, koja se gotovo neopaženo provukla kroz domaću javnost, trebala bi ostati zabilježena kao mali korak za predsjednicu Kitarović, ali veliki korak za Milanovića. I ogromno razočaranje za Karamarka.