Podaci kažu da problem s mucanjem u Hrvatskoj ima gotovo 70.000 ljudi. Mucanje je višestruko češće kod dječaka nego kod djevojčica.
Zato se povodom Međunarodnog dana svjesnosti o mucanju, 22. listopada, treba naglasiti da se nitko od nas ne rađa s predispozicijom za ovaj poremećaj, nego se on stječe tijekom života, kao kombinacija neuroloških i psiholoških problema.
Ono što je ohrabrujuće je da se uz kvalitetnu terapiju problem može ukloniti.
A kad pričamo o mucanju, ono nije samo ono što čujemo, odnosno problem cjelovitog izgovaranja riječi. Iza toga stoji, u prvom redu, stigmatiziranje takvih ljudi, ali i mnogo psiholoških problema i strahova koje proživljavaju.
Prekretnica u liječenju
Jedinstveni VaLMod program, odnosno Varaždinski logopedski model, donio je prekretnicu u liječenju mucanja u Hrvatskoj. Začetnik mu je varaždinski logoped dr. Darko Novosel, koji već 30 godina prakticira ovu metodu pa je kroz njegov program prošlo više od 14.000 pacijenata.
Pribroje li se tome i članovi obitelji koji se educiraju, može se reći da je kroz VaLMod program prošlo više od 17.000 ljudi. Zajedno s dr. Novoselom, pacijentima pomaže i njegova kći, profesorica logopedije Tatjana Novosel-Herceg.
- VaLMod je znanstveno provjeren program u Hrvatskoj odobren od Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta i Ministarstva znanosti te je na međunarodnom planu proglašavan najboljom dijagnostičko-terapijskom koncepcijom u rješavanju poteškoća vezanih uz mucanje i odstupanja u međuljudskoj komunikaciji - kaže dr. Novosel. Program se sastoji od više različitih postupaka koji zajedno daju iznadprosječne rezultate.
Važan je niz detalja
Kod dijagnostike su važni podaci o neurofiziološkim promjenama, kvaliteti međuljudskih odnosa u obiteljskom, školskom ili radnom okruženju, podaci o emotivnom stanju pacijenta, kritične proživljene situacije te niz drugih detalja, ističu u ValMod centru. O tomu ovisi i terapijski dio koji obuhvaća niz kompleksnih metoda. Drugim riječima, ne gleda se na mucanje samo kao na govornu poteškoću.
- Mucanje je specifičan poremećaj koji je do današnjih dana još velika enigma u objašnjenju etiologije, jer svaka struka koja proučava taj fenomen ima svoju teoriju i svoje objašnjenje. Mi promatramo mucanje kao samo jednu od vanjskih poruka tijela koja upućuje na odstupanja u neurosenzomotoričkoj organizaciji i funkcioniranju živčanog sustava, koja je uočljiva, kako u akustičnom, tako i u motoričkom dijelu. Mucanje se u pravilu pojavljuje nakon treće godine, a uzrok može biti poznat (trauma, pozitivan ili negativan stres, mucanje u obitelji...) ili nepoznat - ističe dr. Novosel.
Zarobljenici emocija
U odrasloj dobi ljudi koji mucaju često postaju zarobljenici vlastitih negativnih emocija, depresije i anksioznosti, opreza i straha. Nažalost, ima i situacija u kojima pojedinci ne vide izlaz iz tog košmara te kroz život prolaze na “umjetnim štakama”, odnosno ovisni o lijekovima i opsesivnim mislima koje ih mogu odvesti do nepoželjnih ideja i postupaka, zaključuje dr. Novosel.
Pubertet ne rješava mucanje
Članovi obitelji, ali i druga djeca, mogu biti često i glavni uzrok zašto dijete i dalje muca. Postupci i poruke u smislu ‘daj se smiri’, ‘daj ponovi’, ‘daj se sredi, prvo smisli’, te ismijavanje, izrugivanje i imitacija mogu dijete dovesti do krajnosti u kojoj ono kompletno ostaje emocionalno, motorički, fiziološki i produktivno blokirano.
Ako dijete muca svakako je potrebno potražiti savjet stručnjaka, odnosno logopeda. Često puta kod fiziološkog mucanja pedijatri griješe pa kažu da će to proći ili da će sve riješiti pubertet. Nikad, kažu varaždinski stručnjaci, pubertet nije riješio mucanje, samo je još cjelokupnu sliku pogoršao.
Što se tiče dobi, tu ne postoje nikakva ograničenja. U ValMod centru rade s novorođenčadi koja ulaze u kategoriju visokog neurorizika. Najmlađe dijete koje je bilo na terapiji posebne stimulacije bilo je staro svega nekoliko sati.
Uspjeh terapije ne ovisi samo o stručnjacima, nego velikim dijelom ovisi od osobe s problemom, kao i njegove obitelji. Svi članovi obitelji educiraju se pa su stoga i svi odgovorni za primjenu i daljnje provođenje terapijskog programa i protokola.