Hrvati slove za pesimiste, smatra se da na sve u životu gledaju s one strane i iščekuju crni scenarij.
POGLEDAJTE VIDEO:
Ima li lijeka protiv negativnosti, pitali smo Ashley Colburn (32), američku producenticu i natjecateljicu showa “Zvijezde pjevaju”, koja gledatelje osvaja optimizmom.
Kad se loše osjećaš, koja je prva stvar koju napraviš da se oraspoložiš i osjećaš bolje? Koji je tvoj recept?
Kad sam doma u Brtonigli, imam mir i volim kuhati. I trčim isto, kao i kad sam u Zagrebu.
Koliko dugo trčiš? Kad si počela trčati?
Svaki dan trčim po pet kilometara. Počela sam s tim kad sam bila mlađa.
Imaš li neko posebno jelo koje voliš pripremati i u kojemu si uspješna?
U Hrvatskoj kuham hrvatsku hranu. Mogu napraviti sarmu. U Istri imamo tartufe pa jako dobro znam skuhati pastu s tartufima. Moj susjed ima veliki vrt u Brtonigli i uvijek imam domaćih rajčica, tikvica, svega blizu mojih vrata. Za mene je to super jer sama nemam vrt.
Pomaže li ti povezanost sa susjedima, u odnosu na Ameriku, sad kad si došla u manji grad? Jesi se sprijateljila sa susjedima? Pričate li o svakodnevnim problemima?
U Americi nemam susjede jer živimo izvan grada, ali sviđa mi se kad sam ovdje jer imam puno susjeda. Svaki dan susjed me pita što kuham za ručak, jesam li gladna, hoću li doći kod njih jesti... Meni je to prekrasno. Volim da ljudi vide da jedna Amerikanka živi u njihovu gradu i uvijek osjećam ljubav u Brtonigli.
Naši čitatelji i tvoji gledatelji nam često kažu da se zapravo doimaš jako optimističnom. Kako to uspijevaš? Jesi li prirodno takva? Jesu li te roditelji tako odgojili ili neke životne situacije?
Ne znam zašto uvijek imam osmijeh. Ja sam sretna osoba. Život je onakav kakav ti želiš da bude. Volim svoj posao i život u Hrvatskoj. Imam prekrasnu obitelj i podršku. Život je lijep i volim biti u showu ‘Zvijezde pjevaju’ te mi je jako zabavno. Veselim se što će biti u nadolazećim epizodama.
Je li ti kroz show glazba pomogla i je li ti pokretač da se osjećaš bolje? Slušaš li sad drukčije i pjevaš li nekad da se oraspoložiš?
Kad sam na pozornici, kad vidim ljude, svjetla, bend i kad gledam u Bojana koji ima pozitivnu energiju, znam da zajedno možemo raditi jako dobro. Imamo puno kemije i, kad sve počinje, možemo dati sve od sebe.
Kako se nosiš s lošim vijestima i činjenicom da si odvojena od obitelji?
Kad dobijem loše vijesti, znam da je to samo faza i uvijek imam nade. Naravno, nedostaje mi moja obitelj, ali kad budem u polufinalu, roditelji će doći. Moja obitelj je jako bliska. Ne baš svaki dan, ali svaki drugi vidimo se preko FaceTimea. Ja volim obitelj i veselim se vidjeti ih.
Kad si loše raspoložena, možeš li riješiti probleme shoppingom?
Sviđa mi se trčati ili biti vani kad sam loše raspoložena. Sviđa mi se priroda i onda se osjećam bolje.
Kako se nosiš s jugom?
Jugo, bura, maestral... Vjetar je za mene vjetar. Ne znam zašto ljudi u Dalmaciji misle: ‘Joj, danas je bura, ja ne mogu misliti kad je bura’. Ja uvijek kažem: ‘Osjećam se isto danas, jučer, sutra’. Ne mogu ih razumjeti. Ne sviđa mi se kad trebam čuti pet, šest puta ‘danas je bura’. Da, znam, osjećam. Ne, ne osjećam, ali dobro.
Je li te koštalo traganje za srećom? Ne mogu si svi priuštiti ovo što i ti, da se presele. Kako si rekla, u utorak si dala otkaz, a u petak se preselila u drugu državu. Za to treba biti hrabar. Kako si se s tim nosila?
Ovo je bio veliki rizik jer sam imala jako dobar posao u Americi, putovala sam cijelim svijetom, snimali smo... Ali osjećala sam da trebam imati vlastitu kompaniju. Bilo je puno noći kad sam plakala, a prije deset godina nisam ni razumjela hrvatski. Nisam znala kakav je tu mentalitet i nije bilo lako, ali sviđa mi se izazov. Mislim da mogu biti ovdje uspješna i nikad ne odustajem.
Kako je izgledalo kad je jedna žena odlučila spakirati život u Kaliforniji i donijeti ga u Hrvatsku? Koliko je to kutija? Koliko si stvari donijela? Kako si se organizirala?
Od prije deset godina pa do danas imala sam tridesetak letova. Prije tri godine kupila sam kuću u Hrvatskoj, ali nisam znala hoću li tu zauvijek živjeti. Sad znam. Kad sam bila u Americi, uvijek sam imala velike torbe s odjećom jer imam puno stvari. Malo pomalo sve će to doći u Hrvatsku. Roditelji će mi donijeti jednu torbu, ali imam još stvari. Možda trebam kupiti veliku kuću za sve to. Jedino što mi je važno je sad ovdje. Život mi je ovdje.
Jesu li za sreću potrebni ljubav i romantika? Misliš li da čovjek do sreće može doći i bez toga?
Imam 32 godine i mogu reći da sam sretna. Putovala sam cijelim svijetom i imam velike planove za idućih pet godina. Uvijek imam plan što želim biti, što želim vidjeti i gdje želim ići. Nemam dečka i sve mi je sad onako kako želim. Ako se dečko pojavi, onda mogu napraviti i novi plan.
Ljubav, osmijesi, podrška obitelji ključ su sreće...
1. Volim kuhati, to je moja stres terapija.
2. Trčim skoro svaki dan, to mi daje mir.
3. Treba biti ljubazan prema ljudima oko sebe. 4. Život je onakav kakav želiš da bude.
5. Sreća je zarazna, uvijek nosim osmijeh.
6. Podrška prijatelja i obitelji ključ je za sreću.
7. Loše vijesti gledam kao fazu, ne dopuštam da me određuju.
8. Bliskost obitelji važna je za osjećaj zadovoljstva.
9. Kad sam loše, odlazim u prirodu.
10. Jugo? Bura? Vjetar je vjetar, i ne razumijem kako može nekom pokvariti dan.