Okružena sam dobrim ljudima, što me uz moje cvijeće drži sretnom osobom unatoč svim životnim nedaćama. Imam 920 kuna socijalne pomoći i veliki vrt, iz kojeg dobijem gotovo sve voće i povrće koje mi je potrebno jer živim sama, kazala nam je 70-godišnja Anđela Medved iz Domaja, naselja na području općine Sokolovac, koja se smjestila na cesti Koprivnica - Križevci.
Njezino dvorište je pravi mali botanički vrt prepun cvijeća kojim na maštovit način ukrašava trošnu kućicu i dvorište. Ova domišljata udovica iskoristi svaki pedalj svoje okućnice. Iza kuće drži perad, čime si pomogne uz skromnih 30 kuna, s koliko dnevno raspolaže.
- Imam posebnu vrstu rajčice penjačice, koja je zaštićena od sjevera, tako da se po zidu ‘popne’ na tavan, gdje u studenom berem svježe plodove. Kad je hladnije, već u listopadu zaštitim plodove od niskih temperatura folijom - objašnjava nam ova spretna žena dok sjedimo u njezinoj urednoj kuhinji, u kojoj ovih dana priprema zimnicu.
To radi na starinski način kako ju je naučila baka.
- Uglavnom koristim svako voće kako dolazi. Nekad kad se ‘strknu’, miješam pekmez od dvije ili više vrsti voća - ponosno nam govori dok na peći na drva kuha pekmez od bresaka.
Recept je, kako tvrdi, vrlo jednostavan. Dan ranije oguli voće, koje “nakvaca“ na sitno i ostavi tijekom noći da pusti sok. Potom drugi dan na laganoj vatri kuha breskve nekih pola sata. Pokazala nam je i pripremljene kruške, a uskoro dolaze na red šljive i drugo voće. Kaže da joj je najbolji pekmez od crnoga grožđa. To je prava poslastica kojoj nitko ne može odoljeti, dodaje Anđela.
Bobice pasira nakon što su prokuhane. Sok kuha dok se ne “izgubi” polovica tekućine. Potom dodaje malo šećera, cimeta i vanili šećera. To je suvremeni način jer se nekad nije stavljao cimet.
- Kad je gotov, a to već znam iz iskustva, vrući pekmez stavljam u vruće staklenke, koje grijem u pećnici. Te flašice koje su napunjene pekmezom vraćam u pećnicu, gdje se griju još oko sat vremena dok se ne napravi korica - otkriva nam tehniku koja ne traži konzervanse.
Nakon toga vadi staklenke i prije zatvaranja stavi kap-dvije domaće rakije, koja se pomiješa s pekmezom, i potom staklenke zatvara. Tvrdi da takav pekmez stoji i po nekoliko godina. I zimnicu priprema po staroj recepturi, ali stavlja papar u zrnu, koji prije nije bio dostupan.
- Staklenke koje su zamotane u novinski papir ili krpe stavim u posudu u koju nalijem hladnu vodu, dva prsta ispod vrha staklenke. Kad se u posudi počinju javljati mjehuri, onda je to znak da je postupak dovršen i vadim staklenke. Tako složena zimnica godinama se ne kvari - tvrdi naša vrijedna sugovornica.
Krastavcima je dodala malo loze i hrena iznad krastavaca. Na rastanku nam je rekla kako se posebno raduje svakom dolasku jedne od dvije kćeri, za koje također sprema svoju zdravu i domaću zimnicu.