Glava mu je u oblacima, hoda pola metra iznad zemlje, ne čuje kad mu se nešto govori... najčešće su  primjedbe koje će o svom djetetu od polaska u školu tijekom svih školskih dana  slušati roditelji malih sanjara. I naći će se u nedoumici – jer dio je problema upravo u tome što su oni djeca, a mi odrasli - oni su zaigrani, a mi smo se naučili usredotočiti. No kako ipak pomoći svom djetetu da postane svjesnije svijeta, kako ga spustiti na zemlju.  

Kad okolina odgovori na njihove potrebe, tad i naizgled loše osobine postaju pozitivne

- Kada je riječ o djeci, razloga za sanjanje može biti mnogo. Teže nam je to shvatiti jer u odrasloj dobi zaboravimo sanjati. Uglavnom smo koncentrirani na važne zadatke i u rijetkim se situacijama opustimo toliko da možemo i sanjati, ali djeca s tim nemaju problema. I sve je u redu dok sanjanje ne postane uzrok problema kao što su slabije ocjene, narušeni odnosi, neodgovornost prema stvarima i ljudima u okruženju…. - kaže diplomirana psihologinja Jelena Vrsaljko i upozorava da sve naše male sanjare ne možemo svesti pod zajednički nazivnik. 

Psihologinja pojašnjava da može biti riječ o introvertiranoj djeci koja su prema svom temperamentu povučenija, sramežljivija od ekstrovertirane djece koja su pak mnogo otvorenija i prisutnija. 

- Ovdje je riječ o kontinuumu - nastavlja naša sugovornica - i oni koji su na samom rubu introvertiranosti mogu imati problema s uklapanjem u društvo, a najbolje se osjećaju u odnosima jedan na jedan, na primjer, u druženjima s jednim prijateljem. Takvo dijete treba poticati da prihvati sebe kao takvu malu osobu, nikako ga se ne smije ismijavati zbog njegove povučenosti, a istodobno ga treba učiti socijalnim vještinama i dovoditi u situacije u kojima će biti okruženo ljudima. Takve su situacije, poučava nas psihologinja, posjeti igraonicama, kazalištima, kinima i raznim primjerenim društvenim događajima. Pritom ga se ne smije forsirati da se odmah uključi u druženje. Takvoj se djeci treba omogućiti da najprije promatraju što drugi rade. S obzirom na dječju znatiželju i potrebu za igrom, svako će se dijete prije ili poslije uključiti u igru ili druženje. 

- Drugi razlog sanjanja može biti hiperaktivnost - kaže Vrsaljko i odmah dodaje da “hiperaktivni sanjari” drukčije razmišljaju, uče i drukčije percipiraju svijet od većine ostale djece. 

Kada okolina odgovori na njihove potrebe, tada naizgled loše osobine, poput nepažnje, hiperaktivnosti i impulzivnosti postaju pozitivne - kreativnost, osjećajnost, znatiželja - napominje psihologinja.  S obzirom na to da je uglavnom riječ o osjetljivoj djeci, stručnjaci savjetuju da se sanjarskoj djeci obraća pozitivno intoniranim rečenicama jer negativne primjedbe i kritike mogu izazvati neželjeno ponašanje i još više udaljiti dijete od stvarnosti. 

Ako se uspije zainteresirati dijete za predmet i približiti mu ga na njemu prihvatljiv način, na primjer, ako voli crtati zadati mu da nacrta strip o temi koja se obrađuje, dijete može i zavoljeti predmet. 

Uz razumijevanje mane postaju vrline 

Kada okolina odgovori na njihove potrebe, tada naizgled loše osobine, poput nepažnje, hiperaktivnosti i impulzivnosti postaju pozitivne - kreativnost, osjećajnost, znatiželja - napominje psihologinja.

Preuzeto iz tjednika SuperMile - svake srijede besplatno ekskluzivno uz 24sata!