Nakon prijave holivudske glumice Catherine Zeta Jones (41) u kliniku za liječenje psihičkih bolesti, bipolarni poremećaj od kojeg navodno boluje, dobio je mnogo medijskog prostora.

Iako simptomi ove bolesti mogu značajno varirati od čovjeka do čovjeka, stručnjaci su identificirali četiri osnovne podvrste bolesti. Čimbenici koji ih razlikuju uključuju trajanje i intenzitet simptoma, a sukladno tome se određuje i terapija.

Klasični bipolarni tip

Ljudi s tim tipom bolesti barem su jednom iskusili maničnu epizodu u trajanju od tjedan dana te više epizoda depresivnog raspoloženja. Manične epizode prizivaju "nabrijano" raspoloženje, hiperaktivnost, manjak sna i koncentracije te krajnje impulzivno ponašanje. Depresivne epizode podrazumijevaju osjećaje intenzivne tuge, beznađa, krivnje, omalovažavanja sebe i nemogućnosti obavljanje svakodnevnih aktivnosti. 

Značajke bolesti

Bipolarni poremećaj također može uzrokovati nastanka psihoze, s halucinacijama i deluzijama. Nedavno istraživanje američkog Udruženja za psihičke poremećaje utvrdilo je kako ova bolest u jednakoj mjeri pogađa muškarce i žene. Muškarci su skloniji razvijanju simptoma poremećaja u ranijoj dobi, zbog čega bolest kod žena može proći nezapaženo od strane okoline sve do srednje dobi.

Kod bipolarnog poremećaja, periodi depresivnog raspoloženja znatno su duži nego oni manični. Depresije mogu potrajati čak i godinama bez liječenja, a ako je tretman uspješan, moguće je postići i dugoročno stabilno raspoloženje.

Bipolarni tip 2

Njegova je osobitost depresija, a manične epizode su vrlo rijetke i pritom iskusuju tzv. hypomaniju, blaži oblik manije. Istraživanja su pokazala da su žene sklonije razvijanju ovog tipa bipolarnog poremećaja. Iako se pacijenti s ovim tipom često neće žaliti na simptome, njegovi bližnji mogu primijetiti njegovu apatičnost.

Nespecificirani oblik

Ova kategorija opisuje ljude koji razvijaju simtome svojstvene svim oblicima bipolarnog poremećaja, primjerice ako razdoblje maničnog napadaja traje manje od sedam dana.

Ciklotimija

Ljude s ovim tipom poremećaja okolina često doživljava kao vrlo promjenjivog raspoloženja te imaju povijest uzastopnih perioda dobrog i lošeg raspoloženja, od kojih nijedan nije dovoljno intenzivan da bi ga se okvalificiralo kao maniju ili depresiju. Iz tog razloga će malo njih potražiti liječničku pomoć.