Sve je počelo kod starih Rimljana, preciznije inicijator svega bio je njihov prvi kralj Romul koji se dosjetio napraviti kalendar koji je imao samo deset mjeseci. Godina je počinjala u ožujku, a završavala u prosincu. Siječanj i veljača nisu postojali. Naime, zima im nije bila bitna jer se njihovo bogatstvo temeljilo na sadnji i žetvi, prenosi Reader's digest.
Dolaskom drugog rimskog kralja Numa Pompilijea na prijestolje oko 750 godine prije Krista, odlučili su dodati još dva mjeseca kako bi ga sinkronizirali s 12 lunarnih ciklusa. To su bili siječanj i veljača, a imali su svaki po 28 dana. Tada je kralj odlučio dodati još jedan dan u siječnju kako bi godina imala 355 dana. Međutim, kalendar je i dalje imao nedostatke.
To je funkcioniralo dobro nekoliko godina, ali ubrzo sezone nisu bile usklađene s njihovim tipičnim mjesecima, odnosno godišnjim dobima. Kako bi to popravili, Rimljani su dodali još jedan mjesec - Mercedonius - koji su ubacivali u kalendar svakih nekoliko godina, nakon 23. veljače. Bila je to noćna mora jer je takav kalendar bilo teško pratiti.
Stvar je potom u svoje ruke uzeo Julije Cezar oko 45 godine prije Krista. Angažirao je stručnjaka da napravi kalendar po uzoru na egipatski. U kalendar su dodali deset dana i dodatni dan u veljači svake četiri godine. Takav kalendar zadržao se do danas i zato veljača ima 28 dana, odnosno 29 kada je prijestupna godina.