To je to što me zanima!

Bullying - nasilnici se prepoznaju po bahatosti

Vršnjački nasilnici vole se isticati, omalovažavati druge, dobri su u ekipnim sportovima, a bezobrazni su i prema nastavnicima i roditeljima
Vidi originalni članak

Prema definiciji, nasilje među vršnjacima ili “bullying” karakterizira nakana da se povrijedi drugoga, obično fizički slabijeg, i dulje ponavljanje nasilja. “Bullying” uključuje i fizičko i verbalno nasilje koji podrazumijevanju guranje, udaranje, čupanje te vrijeđanje, zadirkivanje, prijetnju i tračanje. Nasilnici najčešće zlostavljaju djecu koja su vidno slabija od njih, bilo da je riječ o fizičkoj razlici u snazi, osobnoj nesimpatičnosti, bilo o drukčijem društvenom ponašanju. Žrtve su često plašljivije od ostalih učenika, nesigurnije i povučenije te su neprestano na oprezu i u strahu. Nasilnici su obično tjelesno snažniji od vršnjaka, vole se natjecati i vrlo su uspješni u ekipnim igrama. Oni pokazuju i snažnu potrebu za omalovažavanjem drugih, uspostavljanjem nadmoći, a prepoznatljivi su i prema bahatu ponašanju i prema odraslima, uključujući i profesore i roditelje. Obično su nagle naravi, ali spretni su u izvlačenju iz neugodnih situacija, a prema školskim rezultatima ne razlikuju se mnogo od vršnjaka.

TIHI ZNAKOVI NASILJA: Počne li dijete plakati češće nego inače, loše spavati i imati noćne more, roditelji trebaju posumnjati

NASILJE PO SPOLU: Dječaci su mnogo češće od djevojčica žrtve nasilja i fizički i verbalno, tvrde inozemne studije

PRVI ZNACI ZLOSTAVLJANJA: Djeca koja su dulje izložena nasilju vršnjaka mogu se razboljeti, a katkad i postati sklona samoubojstvu. I žrtve nasilja katkad mogu postati nasilne želeći se tako osvetiti za učinjenu nepravdu. Ipak, prvi znaci da ih se zlostavlja su izbjegavanje nastave i izostajanje bez roditeljskog znanja, što vodi lošim ocjenama.

ŠTO DIJETE POKAZUJE KOD KUĆE:
• dijete iz škole dolazi bez svojih stvari, džeparca ili nekih knjiga jer im djeca “bullyji” to oduzimaju
• imaju ozljede na tijelu, a vi ne znate odakle im
• nemaju prijatelja, ne odlaze ni kod koga iz škole niti im itko od razrednih prijatelja dolazi kući; ne pozivaju ih ni na rođendane ili slične zabave
• počnu pokazivati lošije rezultate u školi
• počnu nemirno spavati
• mole roditelje da ih voze u školu

ŠTO DIJETE POKAZUJE U ŠKOLI:
• “bullyji” djecu žrtve tuku, omalovažavaju, zadirkuju, uzimaju im novac, pričaju o njima ružno, zapovijedaju im ili prijete
• odmor provode sami ili uopće ne izlaze iz učionice
• izgledaju nesretno, potišteno i plačljivo
• postanu nesigurni pri izlasku pred ploču
• s vremenom počnu markirati, zaostajati u školi i gubiti zanimanje za učenje, školu i sve aktivnosti vezane uz nju
• pri podjeli u timove, kolege iz razreda ne žele ih zvati u grupu i ne opterećuju se time što je dijete izolirano i samo

ŽRTVE NEMAJU PRIJATELJA, ALI IH SILNO ŽELE IMATI
Nerijetko su na meti nasilnika upravo učenici koji se fizički razlikuju od drugih, primjerice nose naočale, slušni aparatić, mucaju i sl. Najčešće je riječ o djeci koja nemaju prijatelja, ali ih jako žele imati. Oni su nerijetko i pasivni, ne prilaze drugima, nego čekaju i puštaju druge da budu dominantniji.

Idi na 24sata

Komentari 2

  • svi_smo_doma 07.09.2009.

    Samo da se nadovežem na Pichlyka; verbalno zlostavljanje je, ipak, prisutnije kod ženske djece - tzv. ogovaranje - a i manje su razlike u spolu u toj dobi. Fizička agresija preteže na stranu muških osoba, ali tek u kasnijoj dobi...

  • Pichlyk 05.09.2009.

    Nasilne djece je oduvijek bilo, pogotovo u osnovnoj školi (od petog do osmog razreda) kada zlostavljane doživljava pravi procvat. Nasilnici isto čine i van škole kada svoje žrtve psihički i fizički zlostavljaju gdje god stignu. Muškarci dobrano prednjače po nasilnom ponašanju za razliku od žena, a tako je i s muškom djecom. Odgoj ili ne odgoj roditelja je kriv što su im djeca problematična jer djeca mnogo vide i čuju od roditelja, što dobroga-što lošega. Djecu treba učiti toleranciji, odgajati ih bez predrasuda jer svijet nije idealan i savršen, već raznolik, poput boja.... no u tome i jest čar postojanja. Probajte si zamislit da je svo cvijeće iste boje? Nezamislivo, jel? Tako je i s ljudima.

Komentiraj...
Vidi sve komentare