Čičoka je biljka koja pripada porodici glavočika. Poznata je i kao divlji krumpir, gomoljasti suncokret, jeruzalemska artičoka, nahod, morski krumpir, morska repa i suncogled. Prepoznatljiva je po velikim žutim cvjetovima i visokoj stabljici, koja nerijetko naraste čak do tri metra u visinu, a njezin jestivi gomolj neodoljivo podsjeća na đumbir.
POGLEDAJTE VIDEO:
Potječe iz Sjeverne Amerike, a smatra se da su je početkom 17. stoljeća u Europu donijeli francuski istraživači. Najvrednija odlika zasigurno je udio prebiotika inulina, zbog kojeg konzumacija čičoke može utjecati na povećanje dobrih bakterija u debelom crijevu, ali i na zdravlje imunosnog sustava.
Korijen biljke je pomalo gomoljastog, nepravilnog oblika i veličine, no u tim neprivlačnim gomoljima krije se mnogo zdravstvenih blagodati.
Čičoka osigurava oko 73 kcal na 100 g namirnice, što je vrlo slično energetskoj vrijednosti iste količine krumpira. Sadrži i nešto manje količine vitamina B – skupine, vitamina C, ali i biljni pigment iz skupine flavonoida, kvercetin, poznat po svojem antioksidativnom i protuupalnom djelovanju. Bogata je i mineralima kao što su željezo i bakar, ali i elektrolitima poput kalija.
Zbog značajnog udjela vitamina B1 i kalija može pomoći u održavanju zdravlja živčanog sustava i funkcije mišića. Zbog velikog sadržaja inulina, istraživanja pokazuju kako konzumacija čičoke može utjecati na povećanje broja dobrih bakterija u debelom crijevu, ali i na zdravlje imunosnog sustava.
Ima pozitivne učinke u prevenciji i liječenju reumatskih bolesti, poput kostobolje, artritisa i reumatoidnog artritisa. Poznata je i kao dobar afrodizijak, jer pomaže u jačanju libida, potencije i plodnosti. Osim toga, ima snažno antibakterijsko, antioksidativno i diuretsko djelovanje. Korisna je u prevenciji i liječenju alergija, osteoporoze, anemije te bolesti krvi i krvnih žila.
Čičoka je biljka koja dobro uspijeva u našim krajevima. Dobro podnosi hladnoću, a jedina opasnost su joj glodavci. Sadnja čičoka obavlja se u kasnu jesen ili početkom proljeća. Gomolji se sade na dubini od šest do 10 cm, a vade se od kraja listopada do početka proljetne vegetacije.
Tijekom zime, pokrijte zemlju oko biljaka slamom čim ćete spriječiti smrzavanje tla. Tako čete moći čičoku vaditi tijekom cijele zime.
Upotreba čičoka u kuhinji
Iako je kora čičoke jestiva, zbog specifičnog zemljanog okusa ona se uglavnom uklanja guljenjem. Sirova čičoka može se jesti kao jednostavna grickalica, ali i naribana u raznim salatama. No, izvrsna je i ako se termički obradi i pripremi u obliku pirea, rižota, variva ili pak čipsa. Želite li u čičoki uživati tijekom cijele godine, možete je i ukiseliti poput ostalog korjenastog povrća.
Odlična je za obogaćivanje juha i variva. Vrlo je ukusna i u obliku savijače, a u tom slučaju priprema se gotovo isto kao i savijača od krumpira.