Prirodni biser nastaje kada se neki neko strano tijelo, poput komadića pijeska, zaglavi u školjki kamenice. Kako bi se zaštitila, školjka to strano tijelo oblaže slojevima sedefa. U tom procesu taj 'nametnik', strano tijelo, postaje biser, a za to mu treba do par godina.
Prirodni biseri, koji su iznimno rijetki i vrijedni, mogu se pronaći u toplim morima poput Perzijskog zaljeva. Obično nastaju u slanim kamenicama vrste Pinctada maxima.
POGLEDAJTE VIDEO: Gemolog Neven Miculinić
Kultivirani biser koji je savršeno okrugao ili u obliku jajeta ("barokni biseri") uzgaja se u mekušcu. Glavni komercijalni proizvođači kultiviranih bisera su Kina, Japan i Južna Koreja.
Većina bisera na tržištu danas je kultivirana, jer je mnogo lakše kontrolirati veličinu, oblik i boju tih bisera. Proizvode se na farmama bisera, kojih je u svijetu na stotine. Uzgajivači bisera zapošljavaju ronioce bisera koji ih onda beru.
Za izum kultiviranih bisera zaslužan je Kokichi Mikimoto (1858-1954). Osnovao je Mikimoto, kompaniju koja je i danas jedan od najvećih lidera na tom tržištu, davne 1893. godine.
Razliku između pravih i kultiviranih bisera moguće je prepoznati, a najbolje će to napraviti draguljar.
Pritom će obratiti pažnju na nekoliko pravila. Naime, većina prirodnih bisera (osobito morskih sorti) ima slab sjaj, dok većina kultiviranih bisera ima visok sjaj.
Kultivirana verzija su savršeno okrugli biseri, dok prirodni biseri mogu biti deformirani ili asimetrični.
Prirodni biseri često imaju nepravilnu boju ili površinu, za razliku od pravilnih kultiviranih.
Nadalje, kultivirani biseri obično su izdržljiviji od prirodnih jer su otporniji na grebanje.
Kad je riječ o cijenama, kultivirani biseri su puno manje vrijedni od prirodnih. Iako, danas su i kultivirani biseri na cijeni, ovisno o brendu i modnoj kompaniji.
Prave je bisere teško naći - otprilike jedna od deset tisuća bisernih kamenica može sadržavati prirodni biser, a i onda možda nije odgovarajuće veličine za nakit, piše luxurycolumnist.