Izaberite jednu od tvrdnji:

a) mogu prihvatiti ispriku od onog tko izrazi žaljenje zbog onog što je napravio samo ako mi kaže “oprosti”;

b) najlakše ću prihvatiti “jako sam pogriješio”;

c) smatram kako je najiskrenije ako mi prijatelj, partner ili član obitelji ispravi učinjeno djelima, a ne riječima;

d) nije mi dovoljno čuti ispriku, najlakše opraštam ako mi netko obeća da će se promijeniti i kaže da to neće ponoviti;

e) isprika ima najveću vrijednost ako mi objasni zašto je toliko važno da je prihvatim.

Rješenja

a) Izražavanje žaljenja
Izabrali ste izražavanje žaljenja kao primarni jezik ispričavanja. Ono što želite čuti je “oprosti” bez oklijevanja. Čak i jedna riječ ima veliko značenje ako je rečena od srca.

b) Prihvaćanje odgovornosti
Obična isprika nije dovoljna jer ne pokazuje da je onaj koji je pogriješio svjestan onog što je učinio - no kaže li da je bio u krivu, tad je to znak zrelosti. U tom slučaju spremni ste oprostiti.

c) Nadoknada štete
Najlakše vam je oprostiti ako uvidite da se onaj koji je pogriješio mijenja, brine se ili pokazuje male znakove pažnje. Novo, bolje ponašanje najlakše pronalazi put do srca.

d) S malo soli u glavi
Da biste se prestali osjećati povrijeđeno, treba vam detaljno objašnjenje koje će pokazati da krivac razumije što je učinio.

e) Traženje oprosta
Važno mi je da mi oprostiš jer mi je stalo do tebe i ne želim te izgubiti, primjer je isprike koju najlakše prihvaćate.