Finim usitnjavanjem sjemenki crne ili bijele gorušice, uz dodatak octa, vina, šećera, vode te začina napravit ćete ukusan domaći senf. Namakanje sjemenki gorušice u hladnoj vodi najjače će istaknuti njihovu prodornu aromu i miris. Blagi senfovi, od kojih su najpopularniji američki i dijon senf, proizvode se od cijelih neoljuštenih sjemenki gorušice, a jaki od sjemenki kojima se odstranjuje ljuska. Oštrina senfa poput dijona ovisi i o količini crne gorušice. Iako se i estragon smatra vrstom gorušice, zapravo je riječ o zmijskoj travi, začinskoj biljci koja se dodaje klasičnom senfu, a po kojoj je i nazvan. Aroma i miris senfa najintenzivniji su poslužite li ga kao umak.
No pomiješate li ga s jogurtom ili kiselim vrhnjem, dobit ćete jedinstven preljev za salate, kuhano povrće te umak za mesna jela. Koristite li ga u kuhanim jelima, dodajte ga na kraju kako bi zadržao intenzitet arome.
Ujedno treba pripaziti i na količinu, pa kod pripreme umaka dodajte manje senfa, a kod pripreme marinade bit će potrebna veća količina kako bi meso dobilo rafiniraniji okus.
Dijon, estragon, engleski ili američki senf
Dijon: nazvan po istoimenom francuskom gradu, ovaj je senf mješavina sjemenki gorušice i soka od grejpa s vinskim octom i začinima
Estragon: mješavina je mljevene gorušice i zmijske trave
Engleski senf: kremasta mješavina gorušice, octa, soli i začina. Ljutog je okusa
Senf od cjelovitih sjemenki gorušice: mješavina gorušice namočene u octu. Blaga je okusa i zrnate strukture
Gorušica u prahu: načinjena od mljevene bijele ili smeđe gorušice. Slabije arome
Američki senf: od bijele gorušice i šećera