Dva takva paralelna istraživanja proveli su na prestižnom američkom Sveučilištu Harvard.
Fokusirali su se na dvije skupine ljudi. Jedna grupa se sastojala od 268 harvardskih diplomanata koji su diplomirali u razdoblju od 1939. do 1944. godine. Drugu skupinu sačinjavalo je 465 muškaraca koji su odrasli u siromašnim četvrtima Bostona. Skupine ispitanika promatrali su tijekom 75 godina kako bi vidjeli što psihosocijalne varijable i biološki procesi iz ranog djetinjstva mogu predvidjeti o zdravlju i blagostanju tijekom života.
Jedan od rezultata pokazao je da su ispitanici koji su kao djeca dobivali poslove po kući u odrasloj dobi bili neovisniji, imali su bolje mogućnosti za rad u timovima i shvaćali su da su oni, iako njihov posao može biti naporan i težak, vrijedan dio svoje zajednice.
U osnovi, to daje djeci temeljne gradivne blokove prema razvoju “mogu to učiniti” stava, a to je ono što će biti njihovo gorivo uspjeha na radnome mjestu i u međuljudskim odnosima.
Već djeca od 2 i 3 godine mogu sama odnijeti pelenu u smeće, pokupiti razbacane igračke, pomoći u spremanju opranog veša. Godinu-dvije stariji već mogu pomoći i u čišćenju stola te brisanju prašine.
Stručnjaci se slažu da obavljanje sitnih kućanskih poslova ima višestruku korist.
Djeca se osjećaju kao dio zajednice te su ponosni kad mogu pomoći i biti ravnopravni roditeljima. Oni nešto stariji će naravno početi pružati otpor, no imajte na umu da je inzistiranje na tome da vam pomognu dugoročno korisno za njih. Naučit će cijeniti tuđe vrijeme i trud te će poraditi na odgovornosti i suosjećanju.
Pročitajte o najčešćim greškama u odgoju zbog kojih su djeca u kasnijem životu nesretna.