Najmlađa od 15 Maksimirskih mažoretkinja koje ovih dana slave 25. obljetnicu postojanja, ima 68, najstarija 85 godina. Zajedno imaju barem 15-ak dijagnoza i malo im je teško sjediti u komadu punih 40 minuta, koliko traje dokumentarni film povodom obljetnice. Jedna od projekcija održana je ovih dana u dvorani Gerontološkog centra Maksimir, u Domu umirovljenika Maksimir, a tijekom filma po nekoliko puta bi ustale i krišom otišle u hodnik malo prošetati, držeći se za bolna križa i masirajući noge.
POGLEDAJTE VIDEO:
Ali, kad krene glazba i dođe vrijeme za nastup, umorne noge koje su ovih dana odradile bezbroj nastupa postanu – nožice. Stupaju srčano, s voljom, osmijehom na usnama i plešu s tolikim veseljem da baš nitko u publici ne može ostati ravnodušan. Jer, dok plešu, nikad ih ništa ne boli.
- A sve je počelo iz vica, kaže Olga Tkalčec, koja je u ovoj skupini gotovo od prvog dana (stigla je neposredno nakon tog nastupa iz vica) i uz Milu Klaricu jedina je Maksimirska mažoretkinja s 25-godišnjim stažem. Naime, umirovljenice koje su se okupljale u okviru Gerontološkog centra Maksimir i odlično družile uz niz aktivnosti i vježbanje, 1995. su došle na ideju da se za fašnik obuku i nastupe kao mažoretkinje.
Danima su ‘krojile’ suknjice i kape od krep papira i izrađivale štapove, dok ih je njihova voditeljica Nada Majcen pomalo pripremala za nastup.
- Nije mi na kraj pameti bilo da radimo nešto što će trajati tako dugo te da ćemo na 25 obljetnicu imati 25 koreografija i više od 185 nastupa iza sebe te da će kroz skupinu u različitim fazama proći 60-ak žena. Cure su se tada htjele samo dobro zabaviti na fašniku. A, kako sam ja bila zadužena za vježbanje, svima je bilo logično da osmislim i neku koreografiju, priča Nada, koja je fizioterapeut u Domu.
Svima je, dodaje, bilo važno da pokreti budu takvi da nikog ne zaboli kuk, ili koljena, pa su se vodile time i na kraju se odlično zabavile na fašniku, iako se improvizirana odjeća natopila znojem, pa im se niz lica slijevala crvena boja od papira. Kako je njihov nastup oduševio mnoge, ravnateljica doma Jasminka Dlesk Božić predložila je da nastave plesati kao ‘ozbiljne’ mažoretkinje, pa su, tako, počele i ‘ozbiljne’ pripreme.
Osmislile su još nekoliko koreografija, a danas imaju čak 25. Isprva su improvizirale s odjećom, da bi se nekako uskladile, no nakon što su odradile prvi reklamni nastup, mogle su napokon nabaviti i odjeću: kape, čizmice, štapove. I započeti s radom na tome da prerastu u pravi brend.
Prekretnica u tome bio je, bez sumnje, nastup u spotu Prljavog kazališta 2003. godine. Na desetu obljetnicu skupine imale su nastup na Trgu bana Jelačića u Zagrebu, na koji su stigle kao zvijezde. Po njih su u Dom stigli bajkeri, pa su bake mažoretkinje na Trg stigle na motorima, a tu su večer slavile u balskim haljinama.
Poslije su se i slavni već pomalo počeli otimati za njih, pa su tako bile zvijezde jednog TV druženja s Danijelom i Grašom, nastupile su na Splitskom festivalu, kao pratnja Severini, snimile film, već tri godine nastupaju u jednoj kazališnoj predstavi, a snimile su i spot s mladim Lukom Nižetićem, u vrijeme dok je još osvajao glazbenu scenu. Treba ga pohvaliti, jer se sjetio njihove 25. obljetnice i došao ih posjetiti, kažu.
- Bilo je bezbroj nastupa, jako puno putovanja po našoj zemlji, pa i izvan Hrvatske. Na primjer, prije nekoliko godina u Crnoj Gori na fašniku smo bile prave zvijezde, bili su baš oduševljeni nama, a bome nas je primio i jedan predsjednik države, hvale se cure. Fotografije s Ivom Josipovićem tako su se našle i u dokumentarcu o njihovih 25 godina. Jedini nastup koji priželjkuju, a još ga nisu ostvarile, je nastup uz Dinamovu himnu na Dinamovom stadionu u Maksimiru, prije utakmice, jer je to jedna od plesnih točaka koje već godinama izvode.
Općenito, gdje god se pojave, podignu raspoloženje, jer svojim pristupom nastoje pokazati kako je čovjek mlad baš onoliko koliko se osjeća.
- Dok plešemo, osjećamo se super i ništa nas ne boli. Meni je posebno dragocjeno i ovo društvo, jer smo izgradile prijateljstva i ovdje se uvijek osjećam dobro, kaže Marija Kuljak, mažoretkinja sa stažem u ovoj skupini od 11 godina. Jelka Višak dodaje kako je njoj uključivanje u ovu skupinu bilo divan nastavak onoga što je inače radila u životu.
- Ja sam generacija rock and rolla, twista i ča-ča-ča i uvijek sam u životu plesala, tako da sada baš uživam u ovome, kaže.
Slično je i sa Gabrijelom Fabijanić, koja je u skupini već 9 godina, koja uz ples i prirodu voli i nordijsko hodanje. Uz dva treninga mažoretkinja tjedno, ako nije u planu neki nastup, sve stigne uklopiti u raspored. Jer, ako stignu Katarina Baučić Breški, baka šestero unučadi, koja su uvijek na prvom mjestu, ili 85-godišnja Manda Sertić, te Ružica Majica, Marija Matković i Ana Polama, koje u Maksimirskim mažoretkinjama plešu već 20, odnosno 17 godina, onda ni za one mlađe i s manje unuka i plesnog staža nema opravdanja.
Katarina Gajić i Melita Brkljačić, koje u mažoretkinjama plešu ‘samo’ pet godina još su podmladak i planiraju plesati još dugo, dok god ih zdravlje bude služilo.
Cure kažu kako svima koji odu u mirovinu od srca preporučuju da se što prije uključe u neku aktivnost, bez obzira na to je li riječ o plesu, ili nečem drugom, jer će im to ispuniti vrijeme, ali i srce i dušu, te donijeti veliku radost. Tko jednom krene, neće znati stati, jer sve to predstavlja veliko bogatstvo.
- Upoznate nove ljude, družite se, aktivni ste i dulje sretni i zdravi, kaže i Branka Dragičević, također mažoretkinja s petogodišnjim stažem, koja uz to stigne pjevati u još tri zbora te ide na satove ruskog.
POGLEDAJTE VIDEO SERIJAL 'ZENZACIJA' S IVANOM ŠARIĆEM: