Sve više modnih brendova, u ime novog i zelenog načina poslovanja, odustaje od korištenja sintetičkih tkanina kao što su poliester, akril, najlon te se okreću prema prirodnom tekstilu od vune, pamuka i konoplje. No situacija nije tako jednostavna, nije lako preusmjeriti proizvodnju i protokole prema održivosti i zaštiti prirode, već je to niz kompleksnih radnji.
Naime, i prirodna vlakna u modnim odjevnim proizvodima prolaze kompleksnu transformaciju, od kojih se većina oslanja na intenzivnu proizvodnju, kao i na napredne kemijske procese.
POGLEDAJTE VIDEO: Novu bi odjeću trebalo prati prije nošenja
Iako se pretpostavlja da su biorazgradive, tu činjenicu osporava niz studija temeljenih na činjenici da se prirodna vlakna mogu sačuvati stoljećima, pa i tisućljećima. Pritom, usred procesa raspadanja, otpuštaju upravo te kemikalije (i boje) koje su korištene u njihovoj transformaciji od biljke do izrade samoga tekstila.
Kad su pronađena u uzorcima iz okoliša, prirodna su tekstilna vlakna često prisutna u gotovo istim koncentracijama kao i njihove plastične alternative. Ipak, vrlo se malo zna o njihovom utjecaju na okoliš, objavio je The Fashion Law.
Kao takva, dok se ne biorazgrade, prirodna vlakna će predstavljati istu fizičku prijetnju kao i plastična vlakna. No, za razliku od plastičnih vlakana, interakcije između prirodnih vlakana i uobičajenih kemijskih zagađivača nisu potpuno razumljive niti dovoljno istražene.
Unutar ovog znanstvenog konteksta, modno je tržište alternativne uporabe vlakana u najmanju ruku - problematično. Jer, iako dobronamjerni, razni društveni eko pokreti koji pokušavaju pronaći alternativu plastici, predstavljaju svojevrstan rizik, radi nepoznatih utjecaja ne-plastičnih čestica na okoliš.
Ustvrditi da se svi ovi problemi mogu riješiti kupovinom 'prirodnih' materijala pojednostavljuje krizu okoliša s kojom smo suočeni.
Promicanje različitih upotreba vlakana, bez dovoljnog razumijevanja njihovih posljedica za okoliš, sugerira novu etapu u borbi za očuvanje okoliša. Naime, mnogi brendovi imaju eko predznak te, umjesto da se fokusiraju na - kupuj manje i kvalitetnije, oni sugeriraju kupuj drugačije i bolje, ali nemoj prestati s kupnjom.
To ne mijenja kulturu pretjerane potrošnje, što na kraju ne mijenja osnovu problema. Naravno da ni taj prirodan, eko materijal nije bez mana i eko nepravde, odnosno njegova proizvodnja. Pamuk se, na primjer, široko uzgaja u zemljama u kojemu zakoni ne štite okoliš niti zdravlje ljudi.
Presušivanje Aralskog jezera u središnjoj Aziji (formalno četvrto najveće jezero na svijetu), povezano je s navodnjavanjem pamučnih polja koja isušuju rijeke koje ga hrane. To je umanjilo biološku raznolikost i opustošilo ribarsku industriju u regiji. Prerada prirodnih vlakana u odjeću također je glavni izvor kemijskog onečišćenja, gdje se tvorničke otpadne vode ispuštaju u slatkovodne sustave, često s malo ili nimalo obrade.
Najpoznatije prirodne tkanine na svijetu su organski pamuk i vuna Woolmark, no i oni doprinose povećanju koncentracije vlaknastih čestica u okolišu.
Općenito svijet mode ima dodatnu tamnu stranu, a to su niske plaće, smrtonosni uvjeti rada i ekstremno pogoršanje okoliša, o čemu, dok kupujemo jeftinu odjeću, ne razmišljamo.
Jasno je, dakle, da je našim navikama brzog kupovanja potrebna korjenita promjena te je sve to dio krize koja nije definirana isključivo plastičnim onečišćenjem.
Moramo preispitati i promijeniti svoj stav prema odjeći i reformirati cijeli životni ciklus naše odjeće - to znači da bi sam proizvod trebali napraviti drugačije.
I to ne samo u smislu tekstila i količine neposrednog otpada, već i u smislu stalne prekomjerne proizvodnje koja muči modnu industriju. To također znači i kupnju manje novih stvari te više rabljene odjeće, tako da odjevnom predmetu produljimo životni vijek.