Epidemija ospica pogodila je Europu zbog nedostatnog postotka cijepljenja djece, upozorila je Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) u utorak i pozvala nacionalne vlade da učine sve što je u njihovoj moći kako bi procijepljenost bila 95 posto.

U siječnju je WHO pobrojao "više od 500 slučajeva" ospica u Europi, a od tog broja 474 je bilo koncentrirano u sedam zemalja: Francuskoj, Italiji, Švicarskoj, Njemačkoj, Poljskoj, Rumunjskoj i Ukrajini.

Dvije najpogođenije zemlje su Italija u kojoj je registrirano više od polovice svih slučajeva - njih 283, te u Rumunjskoj u kojoj je od 2016. bilo 17 smrtnih slučajeva.

Ta "teška virusna bolest, izuzetno zarazna", koja se manifestira groznicom i crvenilom, izazvala je više od 134.000 smrti u svijetu u 2015., uglavnom djece mlađe od pet godina. 

Međutim, bolest je lako izbjeći cijepljenjem koje "je sigurno i učinkovito". Nažalost u tih sedam zemalja koja su u Europi najpogođenije ospicama, stopa procijepljenosti je ispod 95 posto, a to je prag potreban za iskorjenjivanje epidemije. 

"Postupno se išlo prema eliminaciji bolesti u zadnje dvije godine i tim više zabrinjavaju slučajevi u Europi", rekla je direktorica WHO-a za Europu Zsuzsanna Jakab te upozorila:

"Pozivam sve endemske zemlje da poduzmu hitne mjere radi zaustavljanja zaraze ospicama unutar svojih granica te sve zemlje koje su taj cilj već postigle da i dalje budu na oprezu i  održavaju visoku stopu imunizacije".

Ako je u siromašnijim zemljama svijeta cijena cjepiva zapreka u sprječavanju epidemije, u Europi je razlog necijepljenja rast otpora prema cijepljenju, kažu stručnjaci. Tako neki ljudi strahuju od cijepljenja, a drugima je nezgodno obaviti ga, kaže Robb Butler iz regionalnog ureda WHO-a za Europu.

U Francuskoj, primjerice, ljudi moraju dogovoriti posjet liječniku od kojega dobivaju recept, zatim odlaze u ljekarnu preuzeti cjepivo te moraju dogovoriti novi termin s liječnikom kako bi se cijepljenje i obavilo. 

Necijepljena mala djeca najviše su izložena opasnosti od ospica i komplikacija, uključujući smrt. Ospice se šire izravnim kontaktom zrakom kašljanjem i šmrcanjem. Virus ostaje aktivan i zarazan na inficiranim površinama do dva sata. Prvi znakovi infekcije uobičajena su visoka vrućica i simptomi nalik prehladi kao curenje nosa. Moguće je uočiti i malene bijele točkice s unutarnje strane obraza. 

Nakon nekoliko dana crvenilo se širi uobičajeno po licu i vratu, a zatim zahvaća tijelo. Zaražena osoba može prenijeti virus drugima u roku od četiri dana prije nego razvije crvenilo pa do četiri dana nakon što crvenilo bukne. Za ospice lijek ne postoji, ali dvije doze cjepiva mogu spriječiti zarazu.