Razlozi za to su složeni i isprepleteni, a sežu od okruženja u kojem radimo do nevidljivih procesa u našem tijelu i umu.
POGLEDAJ VIDEO:
Uredsko okruženje koje crpi energiju
Prostor u kojem radimo ima značajan utjecaj na našu razinu energije, često veći nego što smo svjesni. Jedan od ključnih, ali zanemarenih faktora je kvaliteta zraka. Loše ventilirane zgrade mogu uzrokovati nakupljanje ugljičnog dioksida i sitnih čestica (PM2,5), što izravno utječe na kognitivne funkcije. Istraživanje koje je vodila harvardska Škola javnog zdravlja T.H. Chan pokazalo je da su povišene razine ovih zagađivača povezane sa sporijim vremenom reakcije i smanjenom preciznošću zaposlenika. Drugim riječima, zrak koji dišemo može nas doslovno činiti tromijima i manje sposobnima za fokusiranje.
Osim zraka, veliku ulogu igra i osvjetljenje. Boravak u prostoru s umjetnom rasvjetom, bilo da je preslaba ili prejaka, može poremetiti naš prirodni cirkadijalni ritam. Mozak se zbuni, što može dovesti do umora tijekom dana i problema sa spavanjem noću. Dodamo li tome stalnu pozadinsku buku koja prekomjerno stimulira živčani sustav, ured se pretvara u okruženje koje, umjesto da potiče produktivnost, tiho iscrpljuje naše energetske rezerve.
Cijena cjelodnevnog gledanja u ekran
Umor očiju nakon dugog radnog dana postao je toliko uobičajen da ga mnogi prihvaćaju kao normalan dio posla. Iako se često krivi plavo svjetlo, znanost ukazuje na složeniji problem. Glavni uzrok naprezanja očiju nije sama boja svjetla, već način na koji koristimo ekrane. Kada se koncentriramo na zadatak, naša frekvencija treptanja pada s otprilike 12 treptaja u minuti na samo šest. To dovodi do isparavanja suznog filma s površine oka, što uzrokuje suhoću, iritaciju i osjećaj umora.
Stručnjaci savjetuju primjenu pravila "20-20-20": svakih 20 minuta napravite pauzu od 20 sekundi i gledajte u nešto udaljeno oko šest metara. Ovaj jednostavan trik omogućuje očima da se opuste i ponovno navlaže. Korištenje umjetnih suza bez konzervansa također može pomoći u održavanju vlažnosti očiju. Dakle, problem nije u ekranu kao takvom, već u našem neprekinutom zurenju u njega.
Fizički danak sjedilačkog života
Dugotrajno sjedenje, iako se čini kao odmor, zapravo je napor za tijelo. Loše držanje jedan je od glavnih krivaca za umor. Kada sjedimo pogrbljeno, tijelo koristi mišiće brzog trzaja kako bi kompenziralo nepravilan položaj. Ovi mišići troše znatno više energije i brže se umaraju od mišića sporog trzaja koji su zaduženi za održavanje pravilnog držanja. Posljedica je osjećaj iscrpljenosti i ukočenosti u vratu i ramenima, iako nismo obavljali nikakav težak fizički rad.
Sjedenje također smanjuje cirkulaciju krvi i potiče plitko disanje, što dovodi do manje opskrbe mozga i mišića kisikom. Tijelo se postupno 'dekondicionira', odnosno gubi svoju učinkovitost. Svakodnevni zadaci poput nošenja namirnica ili penjanja stepenicama postaju naporniji i brže nas umaraju jer je naš osnovni kapacitet smanjen satima neaktivnosti.
Nevidljivi napor mentalnog umora
Mentalni rad je vrsta aktivnosti koja se oslanja na mozak, organ koji kao gorivo prvenstveno koristi glukozu. Intenzivan kognitivni napor, poput rješavanja složenih problema ili dugotrajne koncentracije, može uzrokovati značajne fluktuacije razine šećera u krvi. Studije su pokazale da mentalni rad može potaknuti želju za hranom i dovesti do većeg unosa kalorija. U jednom istraživanju, studenti su nakon 45 minuta umnog rada spontano unijeli 200 do 250 kalorija više u usporedbi s kontrolnom skupinom koja je mirovala.
Osim toga, moderni način rada drži naš živčani sustav u stalnom stanju pripravnosti. Obavijesti, e-mailovi i stalne smetnje sprječavaju mozak da uđe u stanje oporavka. Ovaj kronični stres troši ključne nutrijente poput magnezija i vitamina B skupine. Čak i blaga dehidracija, gubitak od samo jedan do dva posto tjelesne tekućine, smanjuje volumen krvi, tjera srce da radi jače i smanjuje dotok kisika u mozak, što rezultira osjećajem umora i tjeskobe. To je tihi, pozadinski napor koji se nakuplja tijekom dana i ostavlja nas iscrpljenima.